Direktor njemačke tvrtke EJOT Spojna Tehnika, lidera u proizvodnji vijaka za autoindustriju, objašnjava zašto je između brojnih ponuđenih lokacija u više zemalja jugoistočne Europe ta tvrtka za svoj novi pogon za fasadne profile kupila zemljište baš u Novoj Gradiški
Tvrtka EJOT Spojna Tehnika kupila je 78 tisuća četvornih metara zemljišta u Industrijskom parku Nova Gradiška i na toj će lokaciji izgraditi tvornicu plastičnih profila za građevinarstvo. U prvom investicijskom ciklusu vrijednom 15 milijuna eura planira zaposliti 120 radnika, a prvi proizvodi iz novog pogona trebali bi krenuti prema tržištu Europske unije sredinom iduće godine. Dobra prometna povezanost i spremnost Grada Nove Gradiške da pomogne u realizaciji ove investicije bili su presudni za odluku EJOT-a da između brojnih ponuđenih lokacija u više zemalja jugoistočne Europe odabere upravo Novu Gradišku.
EJOT Spojna Tehnika osnovana je u rujnu 2001. i dio je njemačke grupe EJOT Holding GmbH & Co. KG, čije je sjedište u Bad Berleburgu, a bavi se proizvodnjom spojnih tehnika za automobilsku, građevinsku, telekomunikacijsku, elektrotehničku i elektroničku industriju. EJOT grupa ima proizvodne pogone i logističke centre u 37 zemalja u Europi, Aziji, Južnoj Americi i SAD-u. U njima je zaposleno više od 3600 ljudi te ostvaruju godišnji promet preko 600 milijuna eura. Njene ukupne investicije u prošloj godini iznosile su 50 milijuna eura, a isto toliko u planu je i za ovu godinu. Ova grupacija permanentno ulaže u edukaciju svojih zaposlenika, a naglasak stavlja na timski rad jer, kako ističu: “Profesionalnom kompetentnošću i osobnom odgovornošću stvaramo preduvjet za međunarodni uspjeh, a naša energija dolazi iz snage i kreativnosti naših ljudi i mi učimo jedni od drugih.”
EJOT Spojna Tehnika ima sjedište u Zagrebu i veći dio svog poslovanja do sada je fokusirala na prodaju i isporuku spojnih elementa za građevinarstvo na hrvatskom građevinskom tržištu. Business&Banking je posjetio Industrijski park Nova Gradišta i na zemljištu na kojem će izniknuti nova tvornica razgovarao je s direktorom tvrtke Miomirom Matanovićem. Također, B&B prvi predstavlja 3D vizualizaciju idejnog rješenja nove proizvodne hale koja će imati 15 proizvodnih linija, ali i način poslovanja tvrtke EJOT po najsuvremenijim svjetskim standardima.
B&B: Krajem prošle godine EJOT grupa je donijela odluku da će radi povećanja broja svojih proizvoda jedan novi proizvodni pogon pokrenuti u Hrvatskoj. Kako je došlo do odluke da svoju investiciju usmjerite upravo u Novu Gradišku?
EJOT Spojna Tehnika u Hrvatskoj je osnovana prije 21 godinu kao distributivno predstavništvo EJOT grupacije, a ovo će sada biti prvi proizvodni pogon naše tvrtke u ovom dijelu Europe. Naši sljedeći proizvodni pogoni bit će otvoreni u sjevernoj Njemačkoj, Poljskoj i Turskoj. Kada je riječ o Novoj Gradiški, ovo je prva faza investicijskog programa i radi se o 15 milijuna eura koji će biti uloženi u izgradnju pogona i opremu postrojenja. Prvotno je ova tvornica trebala biti izgrađena u Rumunjskoj, no zbog infrastrukturnih problema, odnosno infrastrukturnih nedostataka tražili smo alternativnu lokaciju. Nakon više analiza Nova Gradiška se iskristalizirala kao najbolja lokacija za našu investiciju prvenstveno radi jako dobre prometne povezanosti. Nama treba lokacija koja će biti pogodna za dobavu sirovina i za plasman gotovih proizvoda našim ciljanim kupcima, a Nova Gradiška je tu jako dobro pozicionirana. Do našeg skladišta u Italiji imamo samo 600 kilometara, što je velika prednost.
B&B: Zašto kažete da je Nova Gradiška ‘’grad prijatelj investitorima’’?
Tomu svjedoči naše dosadašnje iskustvo u proteklih par mjeseci. Od donošenja odluke da ćemo graditi tvornicu u Novoj Gradiški prošla su samo tri mjeseca. Natječaj za prodaju zemljišta raspisan je početkom godine, a mi smo zahvaljujući Gradu već uspjeli realizirati kupnju zemljišta te smo predali dokumente za uknjižbu na katastar i uskoro ćemo aplicirati za građevinsku dozvolu. Tako da smo u Gradu Novoj Gradišci i gradonačelniku Vinku Grgiću stvarno pronašli jako dobrog i pouzdanog partnera za daljnju izgradnju i poslovanje. Zemljište smo platili 25 kuna po kvadratu, a ukupna vrijednost zemljišta iznosila je nešto manje od dva milijuna kuna. Za našu proizvodnju potrebno je jako puno električne energije i to je bila naša osnovna pretpostavka da uopće možemo kao investitor doći u ovu industrijsku zonu. Jednako nam je bitna i optička povezanost, a sve to ovdje imamo, sve je to već na parceli koju smo kupili. Isto tako, Grad je ponudio da nam posreduje i prilikom ishođenja dozvola za sve te priključke. U Gradu ćemo imati velikog partnera pri samom uvođenju električne energije, vodovoda, kanalizacije i svega ostalog što će biti neophodno za proizvodnju.
B&B: Što sve planirate izgraditi u Novoj Gradiški?
Prvo je riječ o proizvodnoj hali koja će biti velika oko 4200 kvadrata, nakon toga planiramo izgradnju logističkog centra koji će biti otprilike iste veličine. Uz to ćemo izgraditi oko 1000 kvadrata dodatnog prostora gdje će biti alatnica i sve ostalo vezano za proizvodnju, kao i uredski prostor. Naš plan je da već tijekom ljeta krenemo s grubim građevinskim radovima, da do jeseni ili zime napravimo temelje i da onda tijekom zime počnemo s konstrukcijskim radovima. U konačnici je planirano da ćemo zaposliti oko 120 radnika. Ovdje u Novoj Gradiški pokrećemo proizvodnju koja do sada nije bila uobičajena u Hrvatskoj i tu ćemo morati potrebni stručni kadar školovati u vlastitim postrojenima u inozemstvu kako bi oni, kad se vrate u Novu Gradišku, mogli raditi na svim strojevima. Tijekom ove godine već će biti odabrana i prva skupina radnika koja će u sličnoj tvornici u Litvi proći obuku rada na strojevima. Njihova će obuka trajati između šest i sedam mjeseci, a plaća radnika u proizvodnji trebala bi biti 7.500kn brutto. Mi smo grupacija koja konstantno ulaže u edukaciju svojih radnika, a u budućnosti, posebice ovdje u Hrvatskoj, toga će biti sve više i više.
B&B: Kažete da je za vaše poslovanje također bitna i kvalitetna radna snaga, no i da je veliki nedostatak Hrvatske to što se mladi naraštaji ne školuju za ona zanimanja koja su potrebna na tržištu rada. Je li problem samo u tomu što hrvatski obrazovni sustav ne prati tržište rada i ne uvodi kurikulume koji će osposobiti mlade ljude da postanu konkurentni upravo u proizvodnim zanimanjima?
Mladi se naraštaji moraju školovati točno za ona zanimanja koja su potrebna na tržištu rada, a Hrvatskoj to fali. Mislim da generalni problem leži u tomu što se mladi naraštaji nisu spremni obrazovati za proizvodna zanimanja. Većina naših mladih danas ima želju da budu pravnici, ekonomisti ili da rade uredski posao, dok ih je vrlo malo spremno otići u proizvodni pogon, stati za stroj i raditi za tim strojem. Razlozi za to su kućni odgoj, ali i pritisak okoline, gdje su u prošlosti sva proizvodna zanimanja kvalificirana kao zanimanja drugog ranga i nije bilo popularno reći da se radi u proizvodnom pogonu. Uvijek se tražilo nešto više, iako to više ne mora nužno značiti i bolje. Radnici u našim tvornicama u Njemačkoj rade u jako dobrim uvjetima i to se ne može usporediti s bilo kojom metalnom industrijom koja je ovdašnjim ljudima ostala u sjećanju. To je ‘’čista’’ proizvodnja, to su nove tehnologije i to su novi strojevi. Ljudi su sretni što rade u takvim postrojenjima i zadovoljni su jer nešto proizvode. Tako će biti i u našoj tvornici u Novoj Gradiški. Čovjek kad izađe iz ureda nema osjećaj da je napravio nešto konkretno, ali kad napraviš 1000 vijaka jasno vidiš rezultate svog rada. Mislim da će novi zamah industrije u Hrvatskoj potaknuti i promjene u njenom sustavu školstva, kao i promjene u mentalitetu čitavog društva. No za to će trebati još dosta vremena.
B&B: Kako se na proizvodna zanimanja gleda u zemljama zapadne Europe?
Tamo se u proizvodna zanimanja kreće već od škole. Tamo mladi ljudi idu na praksu i mi imamo radnike koji već tijekom škole dolaze kod nas u tvornice i uče. Većina njih ostaje raditi u našoj tvrtki. Za stvoriti kvalitetnog radnika treba vremena i mi ovdje u Hrvatskoj imamo problem jer trebamo zaposliti nekoga tko će raditi na strojevima, a da nikada nije vidio taj stroj. Kad se netko školuje za rad na stroju, naravno da je njemu lakše doći do posla, a poslodavac nema problem u nalaženju kvalitetne radne snage. U Njemačkoj su radnici u proizvodnji apsolutno ravnopravni sa svim ostalim zanimanjima – s liječnicima, pravnicima ili s bilo kim drugim. Radnici tamo sudjeluju i u poslovnim odlukama tvrtke u kojoj rade. Tamo su ljudi ponosni što rade u proizvodnim zanimanjima jer se njihov rad iznimno cijeni. Svi ekonomisti i pravnici nemaju nikakvog smisla ako se u društvu ne stvara dodatna vrijednost, a nju proizvode upravo radnici. Hrvatska ne može živjeti samo od turizma, već se mora okrenuti proizvodnim pogonima i proizvodnim zanimanjima. I naši mladi upravo tu moraju naći svoje mjesto.
B&B: Core business tvrtke EJOT je vijak, prvenstveno vijci za autoindustriju. Što ćete proizvoditi u Hrvatskoj?
Naša tvrtka se razvila na vijcima za autoindustriju. To su određeni vijci za termoplastike, za karoserijske spojeve, proizvodimo podešivače farova i razne komponente gdje se plastika kombinira s metalom. U Hrvatskoj se većinom bavimo građevinskom industrijom, a to su vijci za limarije i krovove, razne pričvrsnice (sidra) i tiple za fasade. Dakle, sve stvari koje su vezane za ovojnicu neke zgrade kako bi se zaštitila njezina fasada ili krov, i mi smo stručnjaci za njihovo pričvršćivanje. Upravo to ćemo proizvoditi u Novoj Gradiški – plastične profile, odnosno komponente za fasadne sustave i bit ćemo prvi takav proizvođač u Hrvatskoj. Našim se proizvodima koriste svi svjetski renomirani proizvođači fasadnih sustava i gotovo cjelokupna proizvodnja, čak 95 posto, izvozit će se ne tržište Europske unije.
B&B: Veliki dio hrvatskih građana ovakve vijesti ne zanimaju pretjerano, nisu njima oduševljeni i često na strane investitore gledaju sa skepsom. Što je tomu razlog, je li to loše iskustvo s domaćim poduzetnicima i raznim prevarantima koji su dolazili iz inozemstva, dok se pozitivni primjeri u medijima rijetko spominju?
Tako je. Mislim da se građani ne bi trebali bojati stranih investicija jer ako dolazi ‘’zdravi’’ strani investitor, onda to znači da on ima dobre namjere. Naravno da on želi ostvariti profit, no po mom iskustvu takvi investitori nikada nisu došli s namjerom da nekoga prevare, već isključivo da naprave kvalitetan proizvod i da taj proizvod uspješno plasiraju na tržište. Također, ‘’zdravi’’ investitor je itekako svjestan da rad svog zaposlenika treba adekvatno platiti.
B&B: Također, mnogi će reći da strani investitori u Hrvatsku dolaze isključivo zbog jeftine radne snage, u odnosu na primjerice Njemačku? Je li to točno?
Nije točno. Da smo išli u ovu investiciju vođeni samo tom logikom, onda mogu reći da smo imali puno povoljnije uvjete u Srbiji ili Bosni i Hercegovini ili čak u Mađarskoj. Te zemlje imaju puni niži prosjek bruto plaće nego što ga ima Hrvatska. Hrvatsku smo izabrali zbog toga što je članica Europske unije i planira uvesti euro, a što garantira njenu financijsku i ekonomsku stabilnost. Upravo uvođenje eura je velika prednost za Hrvatsku. Ako svi pričate i radite u istim valutama, onda nemate više nikakvih barijera. Kada je riječ o radnicima, ovdje se ne postavlja pitanje imate li diplomu ili tko je čiji i od kuda dolazi, nego se cijeni isključivo rad.
Izvor: Nacional.hr / Foto: Saša Zinaja
