Rodio se 7. siječnja 1940. u Novoj Gradiški. Školovao se u rodnom gradu pa u Novskoj, a pravo je završio u Zagrebu. Tito Bilopavlović je dobitnik mnogih nagrada, a neke od njih su “Nagrada lista Mladost”, nagrada “Duhovno hrašće” za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom, nagrada “Vladimir Nazor” za knjigu priča Stid, nagrada “Grigor Vitez” za knjigu priča Paunaš, nagrada “Mato Lovrak” za roman Čitaj, gospodine balavče te nagrada “Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo.
Čitanjem svojih pjesama unio je veselu i opuštajuću atmosferu na Dječjem odjelu Gradske knjižnice Nova Gradiška. Učenicima 6. b razreda Osnovne škole Ljudevita Gaja i učenicima 5. c i d razreda Osnovne škole Mato Lovrak poručio je da ljubav treba njegovati, a na pitanje s kim bi radije proveo vrijeme, Tito je odgovorio pa i sekundu s Miroslavom Krležom nego li cijelo popodne s bilo kojim nogometašem.
Bilopavloviće je pjesnik, pripovjedač, feljtonist i književnik za djecu.
Bilo je ovo književno-interaktivno druženje s književnikom Titom Bilopavlovićem u suradnji s gradskim osnovnim školama u sklopu međuškolskog projekta “Zavičajni pisci” te srednjoškolcima i svim štovateljima njegova stvaralaštva –
Pjesnik je predstavio novu zbirku pjesma za djecu i mladež PJESME MUDRE SOVE I SVRAKE NAOPAKE, Alfa 2020.
Radio je kao službenik, novinar, samostalni umjetnik i djelatnik u kulturi. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika od 1977. – 1981., te voditelj Tribine DHK. Jedan je od osnivača tjednika Danas u kojem je radio kao dugogodišnji kolumnist. Bio je urednik dječjih izdanja u „Školskoj knjizi“ te glavni urednik dječjeg lista SMIB. Član je DHK od 1968. Dobitnik je “Brankove nagrade“, “Nagrade lista Mladost“ i nagrade “Duhovno hrašće“ za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom; nagrade “Vladimir Nazor“ za knjigu priča Stid; nagrade “Grigor Vitez“ za knjigu priča Paunaš, nagrade “Mato Lovrak“ za roman Čitaj, gospodine balavče te nagrade “Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo.