U prošlom blogu pisala sam o „vuku“, a „vuk“ je ovaj puta brzo došao na vrata.
Zaista ne mogu, a ne osvrnuti se na jesenski paket mjera. Uostalom svi koji me prate znaju da sam se na mnoge mjere osvrtala u nizu prethodnih tema.
Idemo redom, neka Vlada sada čuje i povratni info nas poduzetnika koji svakodnevno punimo taj budžet od čega su 21 milijardu kuna izdvojili za ove svrhu.
Danas se želim osvrnuti na mjeru ograničenja cijena devet osnovnih prehrambenih proizvoda.
Među tim proizvodima su ulje, brašno, šećer, svinjsko, pileće i miješano mljeveno meso. Cilj bi bio očuvanje kupovne moći građana. Donosi cijele i marže u cijelosti citirajući izvor ovdje:
- “Prema ovoj Odluci, najviša maloprodajna cijena za jestivo suncokretovo ulje po litri ne smije biti veća od 15,99 kuna (2,12 eura), a marža trgovca najviše pet posto.
- Najviša maloprodajna cijena trajnog (UHT) mlijeka s 2,8 posto mliječne masti po litri ne smije prelaziti cijenu od 7,39 kuna (0,98 eura), uz najveću maržu od pet posto.
- Bijeli kristalni šećer ne smije koštati više od 7,99 kuna (1,06 eura) po kilogramu, a marža se ograničava na najviše jedan posto.
- Najviša maloprodajna cijena za brašno tip T-550 glatko po kilogramu ne smije prelaziti 5,99 kuna (0,80 eura), a za tip T-400 oštro po kilogramu ne smije biti veća od 6,29 kuna (0,83 eura). Marža trgovaca za oba tipa brašna ograničava se na najviše pet posto.
- Za svinjsku lopaticu bez kostiju najviša cijena utvrđuje se u iznosu od 24,99 kuna (3,32 eura) po kilogramu, kao i za svinjski vrat s kostima, a za miješano mljeveno meso 32,99 kuna (4,38 eura) po kilogramu. Marža trgovaca ograničena je na najviše jedan posto.
- Cijelo pile ne smije se prodavati za više od 24,99 kuna (3,32 eura) po kilogramu, s maržom od najviše pet posto”..
Ono što ja zaključujem iz ovog poteza su dvije stvari.
Prvo preporučujem svim građanima da više ne kupuju ove namirnice jer je poznata štetnost bijelih namirnica (šećer i brašno), zdrava verzija suncokretovog ulja je maslinovo (barem mi imamo na pretek domaćih proizvođači) i sva ova mesa koja će se prodavati po ovim cijena su vrlo upitne kvalitete i podrijetla.
Drugo, što će se desiti s trgovcima, distributerima i proizvođačima? S jedne strne vlada „pomaže“ no s druge strane otvara nove kanale apsolutnog nereda, uvoza mesa (s najvjerojatnije) isteklim rokom valjanosti ili sumnjive kvalitete (znano jako dobro da kvalitetu mesa definira kvaliteta hrane koju te životinje i/ili perad konzumiraju, ali i uvjeti u kojima su uzgojene). Ako bismo ovu situaciju preslikali na nedavnu aferu s INA-om on bi to izgleda ovako „netko od ključnih osoba koje su donijele ove mjere prethodno su sklopile deal s nekim europskim ili pitaj Boga odakle mešetarima mesa za neku provizije, pod izlikom da spašavaju nas ubogi, gladni, šmrkavi narod“. Može mi se sada smijati tko želi, no iz afere u aferu doživljavamo upravo to.
Kako može hrvatski peradar ili govedar prodavati po tim cijenama, ako mu je cijena hrane i proizvodnje ostala nepromijenjena? Treba li dizati kredite i kreditirati državu? Reći će, pa predvidjeli smo ovaj dio dodatnim mjerama i za njih no… Kada bismo se igrali igre „Da bar jednom u životu“… onda bih ja poželjela „Da bar jednom u životu sva ova ekipa koja je odgovorna za dovođenje ovih mjere provede 6 mj . svog života radeći u poljoprivredi ili govedarstvu i peradarstvu i postigne ovo što su zadali.
A ako ne uspiju da za to odgovaraju.
O ostalim mjerama u nastavku.
Mirela
#proknjižime #računajtenaupsjeh #kontoar #poduzetničkimindset
