Prema službeno dostupnim informacijama sa službene stranica HZZ-a, dostupan je podatak koji pokazuje stopu nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj (prema podacima DZS-a) – koja iznosi stopu registrirane nezaposlenosti u postotku od 7,5% ili u brojkama 110.013 osoba koje su nezaposlene!
Na tržištu rada pak dobivamo drugačije podatke – turistički djelatnici posebice na Jadranu, upućuju svakodnevno apele i poznato je da nedostaje oko 35.000 sezonskih radnika (konobara, kuhara, sobara, recepcionera i drugih profila iz turističke branše) – dok s druge strane imamo 110.013 osoba nezaposlenih.
Naravno da ne traže svi posao u ovoj sezonskoj branši, ali nevjerojatan je podatak da je toliki broj registriranih nezaposlenih i da baš „nitko“ od vladajućih nije mogao predvidjeti ovu situaciju i pripremiti nezaposlene za prekvalifikaciju!
Ne nedostaje nama samo turističkih djelatnika – nedostaje nam i građevinskih radnika, doktora, liječničkog osoblja i svih drugih mogućih kadrova.
Ali, pitam se – što onda onih 110.013 nezaposlenih čeka?
Čekaju da im se uputi pismeni poziv ili im je možda ljepše živjeti s naknadom za nezaposlene, ako ju primaju, pa malo odmaraju? Možda ne žele raditi ovaj često i fizički rad? Ne žele izaći iz svog mjesta prebivališta jer ih na možda 150-250 km dalje čeka nešto jako daleko i nepoznato? Ne dižu se iz kreveta za taj novac? Više će se njihov rad cijeniti u stranim državama?
A što država čeka? Gdje su sindikati sada? Što je s planskim zapošljavanjem? Zašto država voli ubirati prihode od turizma, a ne nudi pomoć da sudjeluje u rješavanju ključnih problema ove industrije?
Naravno, da razumijem da su među nezaposlenima zastupljene razne skupine ljudi, ali sve te naknade za nezaposlene na kraju plaćamo svi mi– koji uplaćujemo u državni proračun svakodnevno, bez kašnjenja i bez odgode.
I jedan primjer – osoba koja je redovito u financijskom problemu – ali radi samo jedan posao jer se ne želi odreći svog slobodnog vremena u korist stabilnije financijske situacije – tražeći dodatni posao – može očekivati što?
Jer kako je rekao Thomas Edison – „Biti zauzet ne znači da uvijek radiš pravi posao. Cilj svakog posla je produkcija ili postignuće i da bi se ostvarili ovi ciljevi mora postojati prethodno razmišljanje, planiranje, inteligencija, iskrena svrha i znoj. Pretvarati se da radiš nije isto što i raditi.“
Tko može pružiti autentičnije i kvalitetnije iskustvo domaćinstva u Lijepoj našoj već domaći ljudi? Pritom, nemam ništa protiv djelatnika iz drugih zemalja i kontinenata.
Uglavnom – radnika nema ali zato imamo nezaposlene!
