Običaji su oblik ponašanja i postupanja pojedinca ili kolektiva u određenim prigodama unutar jedne zajednice ili društva. Kada se oni ponavljaju nazivamo ih tradicijom, a ujedno su i izvor prava jer su društveni odnosi naknadno regulirani zakonima.
Ono na što ja vas želim podsjetiti jesu naši običaji. Naime, nedavno su u mom kraju održani jedni svatovi gdje je mladoženjina obitelj pokazala kako čuvaju tradiciju svoje obitelji iako žive godinama u našem kraju. Svi smo bili oduševljeni upravo s tim dijelom njihovog slavlja – uz naravno sve najbolje želje mladencima…
A kako mi postupamo sa svojim običajima? Koliko mogu po postupcima okoline zamijetiti ili ih zaboravljamo ili umanjujemo njihovu vrijednost što smo kao „moderniji“. Sve nas koji smo katolici i vjernici, a sudjelujemo u aspektu svog duhovnog ili vjerskog života, imali smo ili će nam djeca imati ili su imali sakrament krštenja, prve pričesti i svete potvrde.
Možda Vam je ovo neobično za temu bloga poput moga, no namjera mi je ovdje skrenuti pozornost na jednu značajnu stvar – poklon od kume ili kuma.
Nekad je obavezan poklon za taj događaj bio u zlatu ili u kvalitetnom satu – nešto što ne gubi vrijednost – i iako to mladoj osobi i nije možda nešto što nju/njega može obradovati – smisao tog poklona je upravo bila i bit će – sigurnost i vrijednost poklona. Jer zlato uvijek vrijedi, sat s potpisom vrijedi – mobitel gubi vrijednost čim je kupljen, a novac obično ode na nešto što svaki roditelj treba ionako omogućiti djetetu.
Zlato ili lat. Aurum, je najrjeđi metal zastupljen u Zemljinoj kori i samim time predstavlja luksuz, a nekada je bio pokriće za nacionalne valute. Stoljećima se koristi za izradu nakita, a danas je prisutan i u nekim industrijama. Vjerujem da ste čuli da imućni čuvaju zlato u polugama u tajnim trezorima negdje u Švicarskoj. Da i to je točno i to postoji.
Nije ništa čudno što zlato vežemo uz najbitnije životne događaje. U tim prilikama se darujemo zlatom i gomilamo sigurnost na dugi rok. Ovaj oblik darivanja nije značajan samo Hrvatima, prisutan je na području Europe, pa sve do bliskog Istoka.
Iz tog „starog običaja“ djecu učimo kako vrijednost poklona ne predstavlja simboliku nego – sigurnost za budućnost mlade osobe. Poklanjajte vrijednosti koje mladu osobu učite što je imovina koja ne gubi vrijednost.
To što sam se usmjerila na naše običaje – nadam se da niti jednom mom čitatelju neće predstavljati problem jer sigurnost je ipak nešto što volimo ipak svi. Zar ne?
Autor: Mirela
