Nastavljamo s upoznavanjem naših gerontodomaćica zaposlenih na projektu Zaželi-žene za zajednicu.
Ovaj mjesec upoznajemo Dunju iz Štivice.
Pitali smo Dunju da nam odgovori na par pitanja kako bismo ju upoznali, a Dunja nam je pripremila pravi mali intervju. Budući da se toliko potrudila, prenosimo vam cijeli razgovor u izvornom obliku.
Upoznajmo Dunju!
Molimo Vas da se ukratko predstavite (ime i prezime, odakle ste, zanimanje, prethodno radno iskustvo i sl.)
Dunja Blažetić iz Štivice. Nakon završene gimnazije u Novoj Gradiški 1991.g. nisam bila u mogućnosti nastaviti školovanje na fakultetu jer sam iz obitelji poljoprivrednika i već te 1991 g. smo ekonomski bili uništeni, onda je počeo rat, a nisam imala nikoga da mi novčano pomogne barem prvu godinu faksa. Pa sam bila prisiljena ići trbuhom za kruhom, najprije u Njemačku u šparoge, krastavce, luk, jagode i tako 5 sezona , sretna da mogu barem nešto zaraditi jer je bilo ratno doba i nije bilo posla. Preko zime sam išla u Austriju i Njemačku raditi u plastenicima, u kuhinji restorana, čistila sve i svašta i bila rob obitelji kod kojih sam radila i stanovala. Svi poslovi prethodno spomenuti bili su na crno i zato taj period nemam uveden kao radni staž.
Zatim sam završila obuku za računalnog operatera u N. Gradiški organiziranu od Otvorenog sveučilišta u Zagrebu i našla sam posao u knjigovodstvenom uredu u N.Gradiški gdje sam i radila jedno vrijeme. Nakon toga sam radila par sezona u kampovima na moru kao sobarica, čistačica, servirka, kuhinjska pomoćnica, sve su to poslovi naporni i malo plaćeni pa sam stoga 2003.g. položila obuku i ispit za turističkog animatora na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr.Mijo Mirković” u Puli. Poslije toga sam, dugi niz sezona, radila poslove u tur.animaciji kao sezonski radnik u hotelima na Jadranskoj obali. Slijedi kratak opis posla čisto samo da vidite zašto sam ga zavoljela.
Kao tur. animatorica radila sam po organiziranom programu za tur. animaciju za odrasle i za djecu. Za obje skupine sam organizirala raznoliku dnevnu animaciju kroz razna zabavna natjecanja na travi, pijesku, u vodi, zatim sportsku animaciju kroz razne turnire u malom nogometu, odbojci, košarci, boćanju, stolnom tenisu, pikadu, badmintonu, streličarstvu, gađanju iz zračne puške, malom golfu i isto tako organizirano vježbanje gimnastike, keep-fit-a i aquaaerobica. Također sam sudjelovala u organizaciji programa za večernju animaciju za djecu i odrasle kroz razne igre i individualna i grupna natjecanja uz glazbu i ples. Također sam obavljala posao D.J.-a u prostorima predviđenim za tur. animaciju. Također sam obavljala posao “dobrodošlice” za goste hotela, zatim prezentacije hotela i njegove ponude, informiranje gostiju hotela o mjestu i okolici u kojoj borave, zatim info o izletima i prodaja izleta, info o mogućnostima raznovrsne dnevne i večernje zabave i isto tako o raznovrsnim kulturnim događanjima kako u hotelu tako i u okolici.
Iznimno lijep, zabavan, veseo i dinamičan posao.
Također sam položila ispit za zaštitara pa sam radila i taj posao. Dodatno sam išla na obuku i položila sve državne ispite za rad na aerodromu kao RTG operater- to je agent za pregled i pretres osoba-putnika i njihove ručne prtljage prije ulaska u avion. Tražimo hladno i vatreno oružje i eksploziv i sve ostalo što može ugroziti sigurnost ljudi u avionu tj. zrakoplovu. Slično kao u serijama koje gledamo na TV-u – osiguranje u zračnim lukama..
Mislim da je vrijeme da se sada zaustavim jer bi se našlo još koječega za ispričati, a tek raznovrsnih doživljaja i dobrih i loših , mogla bih knjigu napisati, ali nekako mi ne ide pisanje, nemam talenta i nisam elokventna, ali sam sretna zato što sada imam posao uredno plaćen i zdravstveno i mirovinsko i to u mojemu selu, pa kud ćeš bolje!? Eto toliko od mene, hvala na pažnji i živjeli!
Koliko ste dugo bili nezaposleni prije početka rada na projektu?
1,5 godinu.
Što Vam se najviše sviđa kod rada na ovom projektu?
Najviše mi se sviđa što mogu pomoći osobama odraditi poslove koje oni ne mogu napraviti sami, a ujedno ih oraspoložiti veselim i toplim riječima , a ponekad i zapjevamo par kitica neke pjesme. Po odrađenom poslu najljepši je osmijeh na licu korisnika i lijepe riječi zahvale. Također je lijepo što žele samnom podijeliti svoje životno iskustvo kroz niz korisnih savjeta primjenjivih u svakodnevnom životu.
Koji su Vaši hobiji?
Šetnja u prirodi, slušanje glazbe i ponekad uz gitaru zapjevati sa prijateljima.
Koje poslove najčešće obavljate, odnosno što krajnji korisnici najviše traže?
– donošenje ogrijeva
– zalijevanje vrta
– narudžba lijekova i termina za kontrolne preglede kod doktora specijalista
– organiziranje prijevoza za odlazak kod liječnika i stomatologa
– dostava namirnica i lijekova
– čišćenje u kući i po dvorištu
– pomoć pri korištenju (novih) tehnologija kao što su mobiteli i “noviji” televizijski prijemnici . Često puta zaboravljaju
kako koristiti određeni uređaj pa moram sa njima redovito ponavljati određene korake – kako pravilno koristiti taj
uređaj.
– pronalaženje rješenja za raznovrsne “zavrzlame” oko raznih upita i rješenja poslanih od državne administracije i
naravno tumačenje istih korisnicima. “Prevođenje na hrvatski jezik”- kako oni to kažu.
– i naravno druženje jer neki od korisnika žive sami pa su usamljeni. Često ima jako puno nagomilane negativne energije
kod mojih korisnika iz raznoraznih razloga pa se moram potruditi da ih raspoložim i tu negativu pretvorim u pozitivu i
uglavnom uspijevam, ali nije lako,vjerujte mi, s obzirom na opću situaciju u državi i cijelome svijetu i vijesti koje nam
svaki dan serviraju na TV-u.
Što smatrate da je najveća korist od ovakvih projekata?
Najveća korist je pružanje prijeko potrebne pomoći starijim i nemoćnim osobama.
Biste li voljeli nastaviti raditi na ovakvom projektu?
Da.
Projekt „Zaželi – žene za zajednicu, UP.02.1.1.13.0198“, sufinancirala je Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa: Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., u iznosu od 1.349.278,35 kuna sa stopostotnim financiranjem iz EU sredstava. Trajanje projekta je 18 mjeseci.
