Pomnom analizom tzv. zakonskih osnova na kojima banke prodaju potraživanja trećim osobama otkrile su se mnoge nepravilnosti preko kojih se prije šutke prelazilo, a sve je rezultiralo teškom situacijom u kojoj su se našli dužnici – hrvatski građani, čiji su krediti prodani lihvarskom agencijama. Prema prvim analizama, u nezakonitostima je uhvaćen HNB, kao i poslovne banke, a ovaj problem očito će se morati rješavati na višim instancama – na Ustavnom sudu ili u Hrvatskom saboru. Slično kao što su se rješavale nezakonitosti vezane uz kredite u švicarskim francima.
S obzirom na, u posljednje vrijeme, pojačani pritisak agencija za naplatu potraživanja, kojima se počelo žuriti da što prije izvuku novac od dužnika čije su potraživanja kupile, očito je da se pripremaju neke promjene koje bi išle na štetu lihvarskim agencijama, a bile bi u korist dužnika koji su se našli u nepovoljnom položaju. Udruge koje se bore za prava dužnika pred deložacijama vrše sve veći pritisak na Vladu, kao i europske institucije koje su očito odlučile stati na stranu građana. – piše Dnevno.hr
Predstavljamo donosi 10 najjačih argumenta za borbu protiv nezakonitih ovrha u kojima sudjeluju agencije uz podršku HNB-a.
1. Treba pokrenuti ispitivanje zakonitosti i ustavnosti odluke HNB-a na temelju koje se bankovna potraživanja (potraživanja kreditnih institucija) prodaju trećim osobama. Osnovni argument u ispitivanju zakonitosti i ustavnosti ove odluke je u tome što je HNB prekoračio svoje ovlasti regulirajući prodaju potraživanja trećim osobama koje nisu banke, već poslovni subjekti nad kojima HNB nema nikakvih ingerencija. Istovremeno, HNB se odriče kontrolne uloge u provedbi naplate potraživanja trećih osoba, iako je sam HNB u svojoj odluci naveo da se prodajom potraživanja dužnik, nakon prodaje njegovih dugova, ne smije naći u nepovoljnijem položaju u odnosu na prodavatelja. Ako HNB nema kontrolnu ulogu nad prodajom potraživanja, tko će utvrditi je li novi vjerovnik stavio dužnika u nepovoljniji položaj?
2. Za trajanja ispitivanja zakonitosti i ustavnosti HNB-ovih odluka, trebao bi biti obustavljen postupak bilo kakve naplate od dužnika te ovršni postupci pokrenuti tim povodom.
3. Osporiti mogućnost prodaje potraživanja na temelju odluke koja nije zakon i koju nije donio Sabor nego HNB, za što mu nitko nije dao nadležnost bez obzira na članke na koje se HNB poziva: (NN 159/2013, 75/2008, 54/2013). Nigdje u navedenim zakonima o kreditnim institucijama i HNB-u nije precizno definirana regulatorna i kontrolna uloga HNB-a u prodaji potraživanja poslovnih banaka. Zanimljivo je spomenuti da se HNB u novoj odluci 26/2021, HNB nigdje ne poziva na prethodnu zakonsku osnovu za donošenje svoje odluke.
4. U razgovoru s agencijama koje su otkupile potraživanja (B2 Kapital, EOS Matrix, SVEA Economi, ABISAL Faktor…), kao i na sudskim raspravama treba tražiti originalne ugovore o kupoprodaji potraživanja između banaka i agencija. Pri pokretanju ovrha nad dužnicima agencije prilažu samo cesijske ugovore kojima pokušavaju naplatiti svoja otkupljena potraživanja, dok drugu dokumentaciju ne prilažu.
Prema informacijama oštećenih dužnika u ovim postupcima, agencije osnovne ugovore proglašavaju poslovnom tajnom, iako za to nema nikakvih osnova. Prema dostupnim informacijama, agencije ove ugovore o kupoprodaji potraživanja proglašavaju poslovnom tajnom zbog višestrukih, prilagođenih i namještenih sadržaja u drugim ugovorima i njihovim aneksima, koji se aktiviraju prema potrebi. Dakle, postoje najmanje dvije vrste ugovora: osnovni i rezervni, koji agencijama omogućuju ovrhu i teško odgodivu deložaciju uz oduzimanje nekretnine i izvlaštenje. Tu se pojavljuju i ugovori o prijenosu potraživanja, cesiji. U posebnim ugovorima definiraju se uvjeti plaćanja, rokovi otplate… Uglavnom, u većini slučajeva ti ugovori su za dužnika teško dostupni, međutim, treba inzistirati da se dođe do njih jer oni su osnova za pobijanje potraživanja.
Treba vidjeti ima li u dvostrukim ugovorima osnove za kazneni progon.
5. Otvoreni stavci nisu dokaz o dugovanju i ne mogu biti osnova za ovrhu. Otvorene stavke sastavlja ovrhovoditelj koje on sam ispisuje, potpisuje i prilaže kao ovršnu ispravu, a oni to nisu. Otvorene stavke treba izdati i potvrditi treće, neovisno tijelo.
6. Pri naplati trećih osoba od dužnika dužnik se treba pozvati na članak 14. Odluke o kupoprodaji plasmana…, u kojem je navedeno da prodavatelj solidarno odgovara sa stjecateljem ili trećom osobom na koju su plasmani dalje preneseni za štetu nastalu potrošaču zbog toga što je potrošač došao u pravno ili stvarno nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je kao dužnik imao prema prodavatelju. S obzirom na to da je prodajom potraživanja, u većini slučajeva, potrošač došao u nepovoljniji položaj nego što je bio prije, rizik je podijeljen, i regulator – HNB bi o tome trebao voditi računa. No, ta odredba se u praksi ne provodi.
7. Treba osporiti pravnu valjanost cesija, na koje se pozivaju agencije, na temelju Zakona o obveznim odnosima, prema kojem cesija nije valjana ako je ne potpišu tri potpisnika (cedent – postojeći vjerovnik, cesionar – novi vjerovnik i cesus – dužnik). Kod kupljenih potraživanja, u većini slučajeva, nema potpisa dužnika – cesusa. Ako se agencije pozivaju na ugovor o cesiji, on je pravno nevaljan jer nema potpisa dužnika.
8. Treba izvršiti uvid u osnovne ugovore između banke i dužnika – korisnika kredita, i provjeriti je li predviđena mogućnost prodaje potraživanja. Ako je to predviđeno, treba vidjeti pod kojim uvjetima i poštuju li se ti uvjeti. Ako u ugovoru nije predviđena prodaja potraživanja, ona se može osporiti, za što već u Hrvatskoj postoji i sudska praksa.
9. Dužnik bi mogao, preko treće osobe, osnovati posebnu agenciju na naplatu potraživanja, koja bi otkupila njegova potraživanja od banke za 30-ak posto, čime bi njegove obaveze prešle na treću osobu – prijatelja, treće osobe. Isplatom 30 posto duga prijatelju, zatvorilo bi se stopostotno dugovanje u banci, čime bi se slučaj riješio.
10. Postoji inicijativa da se umjesto vjerodostojne isprave u Ovršni zakon uvrsti pojam nesporne isprave, prema direktivi 805/2004 EU-a, čime bi se udovoljilo zahtjevu Protokola 1. čl. 1 o zaštiti imovine građana. Do tada, treba se pozivati na članak 141. Ustava RH kao prioritetnoj i “iznad zakona” primjeni odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima.
Rupe u zakonu
Iz ovih 10 točaka vidljivo je koliko je manjkav zakonodavni okvir na temelju kojeg se prodaju i naplaćuju bankovna potraživanja i koliko ih je lako osporiti. A sve je počelo od HNB-a s njegovom namjerom da se pogoduje velikim bankama, u čišćenju njihovih bilanci, a na štetu građana – potrošača. Ako je HNB već htio pomoći bankama u poslovanju, mogao je ukinuti ili smanjiti njihove rezervacije!
Izvor: Dnevno.hr
Foto:Ilustracija
