Našeg sugrađanina Nikolu Tota, vjerujemo, mnogi znaju. Dugogodišnji obrtnik, vlasnik Trgovačkog obrta „Kalimero” osoba s puno „utakmica u nogama”, životnih borbi i bitki, no koja ne posustaje. Kako kaže, po prirodi je optimist i sve stvari nastoji gledati pozitivno i s vedrije strane.
Već 30 godina radi, posluje, trenutno na novogradiškoj Gradskoj tržnici.
Kako je sve krenulo:
– Bio sam sudionik Domovinskog rata, nakon toga zvali su me da nastavim dalje, ali ja sam rekao, svoje sam obranio, sada idem vlastitim putem. Budući smo i supruga i ja bili bez posla, živjeti i prehraniti obitelj se moralo, odlučio sam krenuti samostalno i probati zaraditi vlastiti kruh za život. Uz podršku obitelji, otvorili smo Trgovački obrt „Kalimero” i tako je to krenulo.
Zajednički smo krenuli, cijelo vrijeme radili, i danas je tako…
Oduvijek smo bili skromni, pristupačni, nastojali svakome izići ususret. Ima ona izreka „U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi”, toga se držimo…
Bilo je svakakvih godina, i boljih i lošijih. Evo, sada nam se „dogodila” korona, sve me ovo podsjeća na ratne godine, no ne damo se mi. Činjenica je da je kupaca puno manje, ali nastojimo se prilagoditi, biti prihvatljivi cijenama i kvalitetom. Nudimo cvjetne aranžmane od 50 kuna, pa naviše, nastojimo se prilagoditi svačijem džepu. Znamo da ljudi nemaju novaca, da se svaka kuna dvostruko „važe”, pa onda i mi tako. Uglavnom, radimo ono što volimo, živimo od svoga rada i nastojimo polako „dogurati” do mirovine – priča Nikola.
Slavonija uvijek u srcu
– Tijekom svog dugogodišnjeg rada upoznao sam mnoge ljude, jedno sam se vrijeme bavio i politikom, bio u Nezavisnoj listi Josipa Mikšića i HDSSB-u, no mislim da se nikome nisam zamjerio. Poštujem ljude iz HDZ-a, SDP-a, svatko ima pravo na svoje političko opredjeljenje, ali Slavonija je Slavonija, uvijek u srcu.
Trebaju li biti ljudi u politici?! Naravno da trebaju, treba reagirati na razne pojave u društvu, treba imati svoj stav i reći što misliš. Ukoliko se prepustimo, ne možemo se onda tužiti kako nam je. Ukoliko imaš svoje ciljeve i ideale, vrijedi se boriti. Danas imamo sve, imamo tehnologiju, puno toga, ali novčanici su nam prazni. Žao mi je što nam ljudi odlaze, što još uvijek postoje „prepucavanja” gdje si bio, što si radio. Zanimljivo, ljudi kada odu u inozemstvo, onda se svi slažu i nema podjela. Nažalost, kod nas još uvijek ima dosta toga, korupcije, politike, miješanja u privatne stvari, nadam se da će se sve to jednoga dana „iskorijeniti”, da će nam se ljudi početi vraćati i da ćemo nastaviti živjeti normalnim životom, dostojnim čovjeka. Nadam se da će i ova korona nestati jednoga dana, nisam za zatvaranje, mislim da se trebamo pridržavati epidemioloških mjera, ali svakako nastaviti raditi. Do mirovine imam još tri godine, nadam se da ću “izgurati”. Volim ovaj svoj grad, ne bih ga mijenjao ni za jedan drugi, tu ću provesti i svoje zlatne umirovljeničke dane.
Moj životni moto?! Imao sam u životu uspona i padova, ali najbitniji je čist obraz, da nisi nikome dužan, a tebi koliko ostane – s osmijehom kaže Nikola Tot.
