Kako ste iz ranijih objava mogli doznati, učenici OŠ “Mato Lovrak” bili su posljednje dvije školske godine državni prvaci iz vjeronauka. Tim povodom, a prije novog natjecanja školske razine koje će se održati 16.2., intervjuirali smo prošlogodišnju ekipu učenika državnih prvaka iz vjeronauka u sastavu: Mihael Božić, Edi Conjar, Ella Conjar i Domagoj Ivanišević.
O velikoj odgovornosti i žrtvi koji su dali da bi ostvarili najbolji uspjeh svjedoči spoznaja kako je Vjeronaučna olimpijada (za razliku od natjecanja u ostalim predmetima) ekipno natjecanje u kojem sudjeluju četiri učenika 5.-8. razreda te svaki od njih zasebno piše testove, a postignuti bodovni uspjeh člana pribraja se konačnom ekipnom rezultatu. Hvala im na susretljivosti, ugodnom druženju i, naravno, čestitke na postignutom uspjehu! U nastavku pročitajte intervju s učenicima koji su osmislili učenici Novinarske skupine.
1. Zašto ste se odlučili za natjecanje iz vjeronauka? Što vam je bila motivacija?
Domagoj, Ella, Mihael, Edi: Odlučili smo se za natjecanje iz vjeronauka jer je ekipno te je po tome drugačije od svih ostalih natjecanja. To je i najljepši dio natjecanja jer zajednički učimo i radimo. Mislimo da je sve lakše uz ekipu. S druge strane, tu su i vrijedne nagrade. (smijeh)
2. Koje je vaše mišljenje o sadržajima s natjecanja? Jesu li pripreme naporne?
Domagoj, Ella, Mihael, Edi: Lekcije s natjecanja se razlikuju od onoga što se uči na vjeronauku u školi. Svake godine imamo novu temu. Prošle šk. godine tema je bila „Sv. Vinko Paulski – apostol milosrdne ljubavi; Vinkovska karizma u Hrvatskoj“. Lekcije s natjecanja se mogu primijeniti u životu; kroz njih učimo kako postati boljim čovjekom. Također, mogu nas naučiti puno toga o Crkvi i povijesti Crkve. Pripreme su bile dosta naporne, ali, kada netko ima volju i želju, ništa mu nije teško.
3. Opišite ukratko jednu razinu ekipnog natjecanja iz vjeronauka. Od čega (kojih etapa) se natjecanje sastoji?
Edi: Natjecanje se sastoji od 4 etape: školskog, županijskog, biskupijskog i državnog natjecanja. Na školskom natjecanju se, nakon pisanog testa, odlučuje tko će činiti ekipu. Na županijskom natjecanju se također piše test u trajanju od 60 minuta. Za vrijeme ispravljanja testa, imamo nekoliko sati slobodnog vremena koje iskoristimo kako želimo. Bodovi s testa se zbrajaju i objavljuju se rezultati. Na biskupijsko natjecanje idu najbolje ekipe sa županijskog natjecanja. Najprije imamo pisani test koji se piše 45 minuta. Bodovi se zbrajaju i dijele s 4 (jer su 4 člana ekipe) kako bi se dobila aritmetička sredina napisanih testova. Nakon toga slijedi dio koji rješavaju sva 4 člana ekipe zajedno. Bodovi iz tog dijela se zbrajaju s aritmetičkom sredinom testova. Objavljuju se rezultati te najboljih 5 ekipa ide na završni dio – kviz. Bodovi iz kviza se zbrajaju sa zbrojem bodova iz zajedničkog ekipnog dijela i aritmetičke sredine testova. Na kraju se objavljuju službeni rezultati. Državno natjecanje se, inače, sastoji od istih dijelova kao biskupijsko, ali 2020. godine smo, zbog epidemioloških mjera, samo pisali test.
4. Koje vam je ovo natjecanje po redu (iz vjeronauka) i s kojim rezultatima?
Edi: Ovo mi je treće natjecanje po redu. Prve godine smo i na županijskom i na biskupijskom natjecanju bili 6. i nismo išli na državno. Pretprošle i prošle školske godine smo na svakoj etapi natjecanja osvojili 1. mjesto (u toj ekipi bili su i Domagoj i Mihael, a Ella je s nama u ekipi bila na posljednjem natjecanju – 2020. godine.).
5. Prošla godina natjecanja bila je specifična zbog vladajuće epidemije koronavirusa. Ukratko opišite razliku između natjecanja uživo i online natjecanja?
Domagoj, Ella, Mihael, Edi: Nismo imali online natjecanje, nego smo dobili isprintane testove u školi, riješili ih te poslali na ispravljanje. Prednosti uobičajenog natjecanja (natjecanja uživo) su putovanje i upoznavanje nekog hrvatskog grada (svake godine državno natjecanje se odvija u drugom gradu) te druženje s novim prijateljima iz drugih ekipa koje sudjeluju, ali i druženje s članovima svoje ekipe. Upoznavanje i susret s članovima drugih ekipa ove godine su izostali te nismo imali osjećaj da smo na natjecanju jer tamo je atmosfera potpuno drukčija.
6. Imate li još neke hobije – pohađate li i neku izvanškolsku aktivnost?
Mihael: Od hobija crtam, čitam i tako… A trenutno ne pohađam neku izvanškolsku aktivnost.
Domagoj: Nemam hobija niti pohađam neku izvanškolsku aktivnost.
Ella: Ne pohađam nijednu izvanškolsku aktivnost.
Edi: Treniram šah. Jednom tjedno imam treninge te idem na turnire.
7. S obzirom da je natjecanje ekipno, kako izgledaju pripreme/ jedan vaš zajednički susret s nastavnicom Andrijanom Petrović?
Domagoj, Ella, Mihael, Edi: Pripremamo se tako što nam nastavnica sastavlja probne ispite koje mi rješavamo na našem zajedničkom susretu. Tako učimo jedan po jedan dio i nakon što sve naučimo, nastavnica nam sastavlja ispite sa svim primjerima zadataka. Uvijek se veselimo našim susretima na kojima se uvijek zabavljamo i šalimo.
8. Kako ste se osjećali kada ste pobijedili? Koje nagrade ste osvojili kao državni prvaci?
Domagoj: Kada smo pobijedili, bili smo vrlo sretni, ali i ponosni na sebe jer se sav naš trud i rad isplatio. Osjećaj je bio odličan. Pretprošle godine smo za nagradu išli na višednevno putovanje u Rim te za osvojeno 1. mjesto dobili Oskara znanja, a naš grad nas je novčano nagradio pa smo dobili svi zajedno novčanu nagradu od 1500 kuna. Ove godine nismo mogli nigdje putovati pa smo osvojili laptope. U prosincu 2020. opet smo svi novčano nagrađeni od Grada zbog našeg uspjeha. Također, protekle dvije godine osvojili smo medalje, diplome i još puno drugih stvari (knjige, krunice, čudotvorne medaljice …), a nekoliko puta smo bili na prijemu kod našeg biskupa.
9. Što će vam najviše ostati u sjećanja s tih natjecanja?
Domagoj, Ella, Mihael, Edi: Najviše će nam u pamćenju ostati susreti s ekipom, zajednički lijepo provedeni trenutci i, naravno, nagradno putovanje u Rim.
Pitanja osmislili i intervju proveli članovi Novinarske skupine: Emili Stipančević, Toni Stojić, Franka Tutić Petrić, Bruna Ljubičić, Ella Šajfar, Patrik Bednaić
Voditeljica: Sanela Jurić, prof.
Fotografija: Andrijana Petrović, dipl. kateheta
