Pandemija koronavirusa i upozorenja epidemiologa očito su „urodila plodom“, stoga je Gradsko groblje u Novoj Gradiški danas odavalo sasvim neuobičajen prizor u odnosu na sve prijašnje godine. Veoma mali broj sugrađana odlučio se danas posjetiti posljednja počivališta svojih najmilijih, pa su u intervalima tijekom cijelog dana pohodili grobove.
Čini se kako je velika većina njih, ustvari, svoje pokojne posjetila ranijih dana jer su u subotu ujutro već na velikoj većini grobova stajali aranžmani i zapaljene svijeće. Da se razlika u broju ljudi na današnji dan vidi u odnosu na prošle godine, ali čak i ranijih dana, potvrđuju nam i prodavači cvijeća i svijeća.
U svim dijelovima Hrvatske epidemiolozi su, zbog pandemije, pozivali građane da budu disciplinirani, štite sebe i svoje sugrađane i primjenjuju sve preventivne mjere, primjerice održavaju distancu i nose zaštitne maske.
U središtu svetkovine Svih svetih nije smrt, nego život
Podsjetimo, za katolike 1. studenoga nije dan za tugu i crninu jer se tada slavi vječni život i svi oni koji su postali dio nebeske Crkve. U središtu svetkovine Svih svetih nije smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su bila važna dva groba: proroka Izaije pokraj ribnjaka Siloe i Zaharijin grob u dolini Cedrona. S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako se danas podrazumijeva, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i druge, iako na različit način i na različitom stupnju, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevaju istu pjesmu slave svome Bogu.
Dušni dan 2. studenog
Dušni dan slavi se svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih pokojnika. Na taj dan ljudi se mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, odlaze na svetu misu, povezujući se svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo “gdje s oka svaka suza nestaje”.
Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život.
