Dobri ljudi su sreća na ovom svijetu. Sreća i ono za čime trebamo težiti svi mi.
Kad se uz dobrotu spoji i poštenje i ono iskonsko plemenito, dobro, dobivamo idealnu kombinaciju koja se danas rijetko sreće. Koliko god je danas teško i ima problema, rijetko svjedočimo humanim potezima koji nam svima zajedno pokazuju kako još uvijek ima dobrih, plemenitih ljudi i to je ono što raduje i veseli. Još ako su ti dobri ljudi djeca, zadovoljstvo i ponos su tim veći.
Nažalost, danas o dobrim djelima čitamo vrlo malo, pozornost, uglavnom plijene crna kronika i senzacije. Priča o ovom dječaku, vjerujemo, u današnjim vremenima je posebna i zaslužuje Oscara za plemenitost, poštenje i nadasve, veliko srce.
Robert Rumstein učenik je šestog razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor” Adžamovci.
Zašto pišemo o njemu?! Robert je nedavno našao, po njemu, veliku svotu novca. Pronašao i prijavio to u svojoj školi. Nije uzeo sebi, a mogao je. Kaže, duša bi ga boljela da je uzeo. Evo njegove priče:
– Idem vam ja u školu i kada sam prošao Adžamovce, ima tamo u njivi jedan orah, vidim ja nešto sjaji. Pogledam što je…ono novci! Uzeo sam ih i skrenuo do jedne prijateljice da ostavim bicikl i prebrojim koliko novca sam pronašao. Prebrojim, ono 850,00 kuna! Pomislim, treba to odmah predati u Tajništvo škole. Došao sam u školu i rekao nastavnici iz Hrvatskoga jezika da sam našao novce. Ona me je upitala hoću li novce zadržati?! Ja odgovorim, ni slučajno, idem ja te novce predati u Tajništvo škole.
Rekao sam ravnateljici da sam novce našao i bio, zapravo, sretan što sam riješio tu situaciju.
Zašto sam ih vratio?! Pomislio sam, ako ne vratim te novce, možda će nekom faliti za jelo, za život. Nisam mogao novce zadržati, boljela bi me duša da sam ih zadržao. Vlasnika ne znam i nije mi ni bitno. Što mi kažu prijatelji? Neki su me podržali, a neki su rekli da bi novce zadržali i čak me nazvali ružnim imenom. Ne znam zašto je to tako, po meni to nije lijepo.
Ja, ipak, mislim da treba vratiti ono što nije moje, da treba pomoći u svakom slučaju. Sretan sam zbog onoga što sam učinio i opet bih to učinio – s osmijehom, iskreno, kako to samo djeca znaju, kaže Robert.
Njegove jednostavne rečenice i priča, vjerujemo, nikoga ne bi ostavili ravnodušnim.
Ova priča o ovom vedrom, nasmijanom, pametnom dječaku, čovjeku trebala bi nam svima biti uzor. Njemu je iznos od 850,00 kuna velik i on te novce nikako nije želio zadržati za sebe. Danas kada se susrećemo s raznim aferama i negativnostima, ova nam priča zvuči gotovo nevjerojatno, ali i daje nadu da u svima nama ima i treba postojati komadić onoga iskonskoga, dobroga. Onoga što nas čini ljudima.
Junak iz naše priče tek kreće u svoju životnu avanturu, uči se osnovnim životnim vrijednostima, a prve je lekcije, čini se, sjajno savladao.
Robert je, poput svih njegovih vršnjaka, zaigran, voli sve ono što vole i njegovi prijatelji, no, ipak se izdvaja po nečemu. Jako voli čitati, posebice enciklopedije:
– Volim ja igrati i igrice, ali samo jedan sat. Moja teta mi kaže da je to dovoljno. Knjige me najviše zanimaju. Volio bih postati programer ili profesor povijesti i geografije – kaže nam ovaj vedri, nasmijani dječak. Kratko je s nama porazgovarao, a onda odjurio na sat da ne bi nešto propustio.
Ravnateljica Petričević: Ako postoji samo odgoj uma, a nema odgoja srca, onda je odgoj nepotpun
Na Roberta su ponosni svi njegovi nastavnici, posebice ravnateljica Osnovne škole „Vladimir Nazor” Marija Petričević:
– Mi smo ostali svi zatečeni jer je to stvarno prekrasna gesta i mislim da svi mi od njega možemo puno naučiti. Dijete je toliko moralno izgrađeno i pošteno da se postavlja pitanje koliko bi ljudi od nas to danas učinilo?! Objavili smo vijest kod vas na Radiju i odmah nam se javio čovjek koji je novce izgubio. Taj dan je podigao plaću i dio iznosa je stavio u džep. Točno je znao o kojem se iznosu radi, apoenima, gdje je izgubio, tako da smo zaključili da se radi o njemu.
Ponosni smo što imamo takvog učenika za primjer svima nama odraslima, posebice djeci. Moram istaknuti da u našoj školi ima dosta takvih dobrih učenika, jako mi je drago što je odgoj u našim obiteljima još uvijek takav da se drži do osnovnih moralnih, ljudskih kvaliteta i vrijednosti. Naravno, da mi o tome učenike učimo u školi, ali ako nema temeljnog odgoja kod kuće mi ne možemo puno napraviti. Sve pohvale idu i našim roditeljima i udomiteljima koji odgajaju našu djecu.
Postoji jedna izreka: ako postoji samo odgoj uma, a nema odgoja srca, onda je odgoj nepotpun. Na ovom primjeru se ona u potpunosti potvrdila!
Apsolutno smo svi posebno ponosni na Roberta, on je dijete koje jako puno boravi u knjižnici, zanima ga povijest, geografija, baš može biti uzor učenicima.
Robert će dobiti deset posto pronađenog iznosa, što je i po Zakonu, a naša škola će ga nagraditi putovanjem. Imamo jednu aktivnost koja se realizira već niz godina gdje se učenici tijekom cijele godine natječu i skupljaju bodove u raznim aktivnostima. Onaj razred koji osvoji najviše bodova dobiva nagradno putovanje. Robert i njegov prijatelj kojega odabere poći će na to nagradno putovanje, a postoji tu i još jedna dobra stvar. Naime, on je svojim djelom dao dodatne bodove svom razredu, pa možda baš oni zbog njega budu išli na putovanje – kaže ravnateljica Petričević.
Ne znamo postoji li kategorija i nagrada Oscar srca, ali da postoji, mi bi mu je s radošću i velikim uvažavanjem rado dodijelili! Jer junak naše priče, mali Robert Rumstein je naš heroj i nada da postoji jedno svjetlije, bolje sutra u koje svi trebamo vjerovati!
