Odlučila sam, konačno. Glavni naslov mojih kolumni bit će “Strašna prometna nesreća” jer gledajući oko sebe prikladniji, bolji i jednostavniji naslov nisam mogla odabrati. Zašto? Kad pogledam unazad sve je nekako skrenulo s puta, ali nažalost jedan čovjek ne može promijeniti čitav svijet ali možda može utjecati na pojedinca?!
“Život je lijep” – izreka je kojom ću započeti današnju temu. Možda vam prva misao bude da nemam pravo glasa jer sam balavica bez djece, međutim bez obzira na sve prokomentirat ću današnju situaciju – djecu, djetinjstvo, odgoj, razmišljanja…
No, prije svega vratimo se u prošlost…
Vi stariji ili ne tako stariji sjećate li se vašeg djetinjstva?
Dogovor u školi gdje ćemo popodne, grupna druženja, smijeh, igra…
Sjeća li se tko igre “Gumi-gumi”, “Ide majka s kolodvora”, “Baba jaruge” i one najatraktivnije gdje su svi sudjelovali – “Žmirke” u pol’ bijela dana i “Lovice” gdje god se našli…
Kad ste vidjeli da je netko od djece ruke zaprljao komadićem cigle kako bi iscrtao “Školicu”? Što se dogodilo?
“Nestalo dvoje djece”
“Ubijeno četvero mladih”
“Pretučen dječak”
“Silovana djevojčica”
“Dječak počinio samoubojstvo”
“Djevojka (17) bila pijana, ali i napušena”
Sve su to naslovi koje možemo svakodnevno pročitati na raznim portalima. Vjerujem da su se i prije događali razni incidenti, ali u ovoj mjeri?
Za ponašanje djeteta treba postojati okidač koji će ga učiniti takvim. Djeca ne bi trebala odgovarati za svoje postupke, jer u konačnici upravo si TI odraz svakog djeteta.
Svaki dan uče kako postati čovjek- dobar ili loš, ali primjerima, rječnikom i odnosom prema drugima pokazujemo im kakvi trebaju (ili ne trebaju) biti.
Nitko nije rođen mrzeći druge zbog boje kože, kose, kilaže, prošlosti, religije, seksualnosti…sve ste im VI to pokazali.
Djeca su odraz svoje obitelji i okoline, pa se često zapitam što smo im to napravili i ponavljam si često – blago onome tko je u mladosti bio mlad.
Prvotni izbor bi nam trebao biti da djecu naučimo kulturi, poštenju, iskrenosti, pravednosti…
Kako riješiti probleme na pravilan način bez svađe, uljudno.
Punimo im prerano glavu glupostima, uvjeravamo te čiste duše kako je šaka najbolji prijatelj, a uvrede, psovke i omalovažavanja snaga.
Niti jedan od tih mališana nije se rodio s prostim vokabularom. “Je*em ti mater”, “puši k*rac, “rugobo”, “kravo debela” – sve to čuli su od TEBE, VAS, NAS, NJIH i ONIH TAMO.
Zašto im ne pokažete onu pravu ljepotu odrastanja, zašto je djeci alkohol, droga, seks, izlasci, vrijeđanje, svađe, udarci i omalovažavanje prioritet u životu?
KRIVI SMO SVI.
Dvije su beskonačne stvari: svemir i ljudska glupost, ali što se tiče svemira, nisam sasvim sigurna.
Slušaj me sad, bio ti Srbin, hrvat, bijel, žut, debeo, ružan, katolik, gay, ateista…samo si čovjek – čovjek koji drugome može pomoći, zahvaliti se, ispričati se, oprostiti, osmjehnuti se…ali, kako vidim, danas je najteže upravo to jer u masi ljudi rijetko tko je čovjek.
Ali dragi moj koji čitaš ovo, zapamti – za velika djela potrebni su skromni ljudi, jer na kraju nesposobni imaju sposobnost da onesposobe sposobne.
Za početak nauči svog mališana da s osmjehom kaže “dobar dan”, da ne “je*e mater” kasnije.
Dobro se dobrim vraća!