Počeci obilježavanja današnjeg Valentinova sežu daleko u povijest starog Rima, dok je kršćanstvo još bilo mlada religija, a kraljevstvom „drmao“ car Klaudije. Car je, oštrim ediktom zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlaska u rat. No, svećenik Valentin, mislio je drugačije, i potajno, suprotno carskoj naredbi, nastavio vjenčavati zaljubljene vojnike. Vrlo brzo, careva ruka stigla je Valentina i strpala ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su, po carevoj kazni, odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem i zaštitnikom zaljubljenih. Tako otprilike tvrdi povijest.
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je, tijekom zatočeništva, izvjesni francuski vojvoda Charles Orleanski svojoj supruzi. Suvremena statistika kaže kako se svake godine za Valentinovo pošalje oko bilijun čestitaka, nešto malo više od toga, pošalje se jedino za Božić. Valentinovo je (uz Majčin dan), dan i kada se kupuje najviše cvijeća. Svake godine djevojke i žene širom svijeta na Valentinovo zajedno dobiju oko 50 milijuna ruža. U najljubavniji grad na svijetu, čarobnu Veronu, rodni grad antologijskih ljubavnika Romea i Julije, svake godine uz Valentinovo pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju. U Americi, zanimljivo, čak 15 posto čestitaka za Valentinovo djevojke pošalju same sebi.
U trenutku dok razmišljamo što pokloniti voljenoj osobi za sutrašnji praznik ljubavi i kakve joj afrodizijačke čarolije smućkati u prvoj jutarnjoj kavi, zapitajmo se, koliko uopće smisla ima praznik koji smo relativno nedavno uvezli i pretvorili ga u još jednu vlastitu tradiciju? I tko će zapravo najviše profitirati? Vi, koji ste ludo zaljubljeni i kao takvi spremni na sve ili marketinški stručnjaci koji danonoćno razbijaju glavu smišljajući kako vas „navući“ na još jednu, valentinovsku novotariju koju pod svaku cijenu morate imati. Ima li, uopće smisla, samo jedan dan u godini posvetiti čarobnoj emociji koja pokreće svijet? I volite li više ili manje, ako obilježavate, odnosno, neobilježavate sutrašnji dan?
Zaljubljeni među vama, vjerojatno će reći, kako samo cinici ili oni koji su trenutno usamljeni Valentinovo smatraju bespotrebnim praznikom. Parovi koji su, zbog zajedničkih godina, neminovno upali u rutinu zajedničkog života, sutrašnji će dan vjerojatno doživjeti kao još jedan običan utorak. Nesretni i razočarani u ljubavi, po tko zna koji puta, pitat će se hoće li ikada negdje na kraju duge pronaći svoju srodnu polovicu, a psihijatri u vrlom novom svijetu, trljat će ruke zbog potencijalne zarade i pacijenata nesposobnih da ostvare kvalitetnu vezu.
U trenutku kada su međuljudski odnosi, ionako komplicirani, mi sve udaljeniji, brak kao institucija u izumiranju, one night stand“ sve normalniji oblik partnerstva, a mogućnost upoznavanja svedena na emisiju „Ljubav je na selu“, koji je zapravo smisao praznika koji vas snagom reklame i količinom medijskih natpisa jednostavno prisiljava na valentinovsku atmosferu? Jer, kako kaže jedna u nizu valentinovskih reklama “jednom godišnje apsolutno svi razumiju riječ love, lamour, liebe…“ (možda sam naivna i u krivu, ali još uvijek vjerujem kako je riječ “LJUBAV”, riječ koju bi trebali razumjeti i živjeti svih 365 dana u godini !?). I koliko je, onda u svemu tome iskrenih emocija?
Jesmo li, uistinu stigli do trenutka kada se i ljubav može kupiti Valentinovskom čestitkom s koje će nam se smiješiti „vragolasti“ Kupid, odapinjući svoje ljubavne strelice tko zna gdje?
Ako ste jedan od onih koji praznik ljubavi istinski žive svaki dan, i sutra će, kao i svih predhodnih dana, zaspati sretno zagrljeni u dvoje, sretno vam Valentinovo. Ako ste, pak, podlegli snazi medija i mode radi sutra planirate kupiti nešto u vidu i obliku srca, razmislite još jednom. Jer, mudro reče dobri, stari Leiner “LJUBAV SE NE TRŽI”!
Autor: Simonida Tarbuk
