Na brojne upite upućene našoj redakciji ni sami ne znamo što nam je činiti kao roditeljima?
Naime u petak smo informirali javnost o štrajku u prosvjeti u kojem su najvećim dijelom sudjelovali članovi prosvjetnih sindikata. O razlozima štrajka ne bi polemizirali, ali svakako ostaje upitna nedorečenost trajanja ovog štrajka.
Roditelji, zaposleni i nezaposleni, pribavili su sve potrebno djeci učenicima za početak ove školske godine; “skucali” novac za školsku kuhinju, osiguranje, vrlo skupu odjeću i obuću, prijevoz i ostalo, uredno ih poslali u školu, a onda ni manje ni više dobivaju uputu ” pratite medije, pa ćete saznati sve o štrajku”.
Bilo bi lijepo da predstavnici sindikata prosvjete kažu medijima jasno i precizno što konkretno da objavimo?
Aktulani premijer Zoran Milanović je s konvencije SDP-a održane ovaj vikend u Zagrebu uputio roditelje da pošalju djecu u školu, međutim nastave bez učitelja nema.
Sindikalisti šute. Neki idu toliko daleko da su nedolazak učenika u petak u škole proglasili podrškom roditelja. Nije ima palo na pamet da roditelje nije briga niti za jedne niti za druge, već samo žele dobro svojoj djeci.
Loša politika je uništila radnike, a prosvjetari nisu štrajkali do u nedogled za radnike koji svojom lopatom zarađuju njima za plaću. Svi su zaboravili od čijeg rada je plaćen liječnik, učitelj, policajac, … Možda je vrijeme da se sad sjete i uhvate svog posla za dobrobit zajedničke djece, jer onima koji najmanje imaju u društvu, a najteže rade je – dosta.
Nema više novca u Proračunu, nema više benificija, nema više većih i manjih prava, jer je radnik izumrla vrsta u hrvatskom društvu i nema više tko zaraditi za one koji misle da zaslužuju više. I uz sve fakultete i odgovornost rada s djecom vrijeme je da se “mozak” ovog društva osvjesti i shvati da ovo nisu dani kad će tražiti više, niti je ovo vrijeme kad će očekivati podršku srca koje teškom mukom kuca još samo za svoje najmilije, za svoju djecu.
U svakom slučaju ne osporavamo ičije pravo na nezadovoljstvo, ali se opravdano pitamo da li je pošteno do svojih ciljeva stići preko leđa djece i roditelja? Da li je pošteno tražiti od roditelja da svoju djecu ne šalju u školu, kad znamo da su roditelji obvezni školovati svoju djecu? I u konačnici kakav to primjer dajemo svojoj djeci kad odgovornost prebacujemo jedni na druge?
Za vratom nam sjedi ekonomska kriza, izbjeglička kriza, a neki kažu i moralna kriza društva, a roditelji razmišljaju hoće li sutra biti održana nastava ili neće? Danas nije vrijeme za to i sigurni smo da većina prosvjetnih djelatnika svojim iskustvom, znanjem i razmijevanjem rezonira tako. Zaslužuju puno više, ali nažalost ne danas i ne kao predmet političkih predizbornih igara.
Roditelji pošaljite svoju djecu u školu, jer vi ste Ustavom Republike Hrvatske dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu! Oni koji vas pozivaju na drugačije ne žele bolje budućnosti naše zemlje.
Autor: Radiong
