U Novoj Gradiški danas bi trebao biti najznačajniji dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, dan suza, boli i patnje. U raketiranju Grada nakon zgrade Skupštine općine Nova Gradiška, pošte, stambene zgrade pokraj pošte, pravoslavne crkve i zgrade Zagrebačke banke u drugom naletu na meti zrakoplova bio je Dom kulture u kojemu je tada bila smještena lokalna radio-postaja. Svoj život na oltar Domovine taj dan je položilo 11 osoba, a čak 50 ih je teško ranjeno. Kaos na ulicama Grada nagovještavao je ozbiljnost situacije, opasnu prijetnju od strane agresora, nadolazeće dane nesigurnosti, brige i patnje za sve stanovnike. Izgubljeni životi postali su dio ratnog vrtloga koji je svakim danom odnosio još više žrtava.
Danas su djelatnici dvije radio postaje, Radio Nova Gradiška i Radio “Bljesak” postavili pitanje ” Tko se sjeća?”. U rujnu 1991. godine s frekvencije 98.1 Mhz glasovi s radija bili su jedini tračak svjetlosti iz zamračenog Grada, jedini siguran znak da Nova Gradiška nije pala, dok je današnji Radio “Bljesak” iznikao iz pepela rata kao spomenik pobjedi hrvatskih branitelja u vojno-redarstvenoj akciji “Bljesak”. Djelatnici oba radija mogu se pohvaliti volontiranjem za stradalničke i braniteljske Udruge proistekle iz Domovinskog rata, praćenjem svih obljetnica i obilježavanja stradavanja u Domovinskom ratu i davanjem medijske pozornosti i prostora za hrvatske branitelje i stradalnike. Na današnji dan kad Šibenik slavi “obadva, obadva, oba su pala”, Nova Gradiška bi trebala reći najveće hvala. Svoj naklon žrtvama i ovom danu učinila su samo tri čovjeka i dva medija: dogradonačelnik Grada Nova Gradiška Dario Ban, jedan od zapovjednika novogradiškog ratišta pukovnik Adam Tomičić i nekadašnji zapovjednik Narodne zaštite grada Nova Gradiška Zvonimir Bošnjak, te predstavnici dvaju medija, Radija Nova Gradiška i Radija “Bljesak”.
Nije ovo na hvalu i slavu onima koji su se sjetili, već na spomen i čast onima koji zaslužuju spomen ploču zbog svoje nesebične ljubavi prema Hrvatskoj i na razmišljanje svima koji su možda zaboravili?!
Autor: Dubravka Kovačić