IZBJEGLICE s Bliskog istoka koje, na putu prema sjeveru Europe, prolaze kroz Hrvatsku, bile su tema današnje tiskovne konferencije predsjednika hrvatske Vlade, Zorana Milanovića.
Iako Milanović zna kako je američki imperijalizam uzrok zla zbog kojeg su milijuni ljudi s Bliskog istoka napustili svoja ognjišta i zavičaj te, bez ičega, uputili se u neizvjesnost tuđine – tražeći mir za sebe i svoju obitelj – o tome govorio nije jer to nije bila tema. I zbog toga, dakako, jer je svjestan odnosa snaga u svijetu i mjesta Hrvatske u njemu.
Međutim, način na koji je govorio o aktualnim problemima s izbjeglicama, prognanicima ili tek migrantima, možemo pridodati argumentima koji govore u prilog tezi kako Hrvatska ima izvrsnog premijera – državnički, politički, programski, operativno i moralno.
Iritantan stil i greške u koracima koje čini perifernog su, a ne supstancijalnog karaktera. Zbog toga, kad kažem da je zasjenio ‘odlučnog možda’ prethodnika Račana, znam što govorim.
Da sam može bolje – može. Da bolje suradnike imati može – može. Da im strategija kojom vode Hrvatsku nije potpuno jasna – nije. Da podanički poštuju gazde iz Amerike i Europe koliko Tito nije niti onda kad je imao embargo s istoka i zapada – poštuju. Da Hrvatska ima bolje muževe od njih (pogotovo žene) – ima…
Mađutim, da im aktualna alternativa – politički, programski, kadrovski i, što je najvažnije, civilizacijski – ni do koljena nije – nije. Nažalost.
Autor: Sbplus/Jerko Zovak
