Naime, 28. lipnja 1991. godine izdana je zapovijed za osnivanje sedam brigada Hrvatske vojske, među njima 108. Slavonski Brod i 121. Nova Gradiška. Zbog pomanjkanja naoružanja 121. brigada Nova Gradiška nije osnovana, dragovoljci novogradiškog kraja su uključeni u Treću bojnu 108. Brigade. Za zapovjednika bojne je imenovan Željko Žgela, a njegov zamjenik Ljuboslav Terzić. Bojnu je sačinjavalo pet satnija, po teritorijalnom ustroju općine Nova Gradiška.
Kako bi se prisjetili tih slavnih dana danas je 24. godinu zaredom održana svečanost na kojoj su se okupili brojni visoki gosti i uzvanici.
Svečanost obilježavanja počela je u jutarnjim satima kod središnjeg spomen obilježja na Trgu dr. Franje Tuđmana u Novoj Gradiški polaganjem vijenaca, molitvom i prisjećanjem na sve poginule i umrle hrvatske branitelje.
Svečanost je nastavljena u Općini Rešetari, svetom misom te polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Rešetarima. Nakon svečanog mimohoda ratnih postrojbi, središnji dio proslave upriličen je u sportskoj školskoj dvorani u Rešetarima.
Uz hrvatske branitelje, obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, ovogodišnju su svečanost uveličali i brojni gosti: savjetnik ministra branitelja Vinko Kovačić, izaslanik načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske brigadir Niko Jurilj, dr. Renato Mitermajer, načelnik saniteta 121. brigade Hrvatske vosjke i operativne skupine Nova Gradiška, general pukovnik MarijanMareković, brigadni general Mladen Mikolčević, general Stjepan Vuković, ratni zapovjednik Prve dragovoljačke bojne i 121. brigade HV brigadir Željko Žgela, zamjenik zapovjednika Novogradiške dragovoljačke bojne pukovnik Ljuboslav Terzić, predsjednik Odbora za obilježavanje obljetnica iz Domovinskog rata pukovnik Adam Tomičić, predsjednik županijske Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Jozo Bungić, načelnik Stožera 121. Pukovnije i predsjednik Udruge veterana 121. brigade pukovnik Mato Modrić, zapovjednik Samostalne interventne satnije pri 121. brigadi i vojne policije, ratni gradonačelnik Nove Gradiške Ante Šolić te ratni zapovjednici postrojbi.
Svečanost su uveličali i župan Danijel Marušić, dožupan Davor Vlaović, zamjenica gradonačelnika Grada Nova Gradiška Ljiljana Lukačević, načelnici općina Rešetari, Staro Petrovo Selo, Gornji Bogićevci i Stara Gradiška.
Nakon što je goste u ime domaćina ovogodišnjeg obilježavanja 24. obljetnice osnivanja Prve dragovoljačke bojne Nova Gradiška pozdravio načelnik Općine Rešetari Zlatko Aga, uslijedilo je čitanje Povijesnice ove postrojbe.
Današnji će se dan pamtiti po još jednoj činjenici.
Danas je potpisana Povelja o proglašenju 28. lipnja Danom hrvatskih branitelja novogradiškog bojišta.. Povelja je potpisana temeljem donesene odluke udruga proizašlih iz Domovinskog rata, jedinica regionalne i lokalne samouprave Brodsko posavske županije i novogradiškog kraja.
POVJESNICA PRVE DRAGOVOLJAČKE BOJNE NOVA GRADIŠKA
Treća bojna 108. brigade HV-a zajedno sa specijalnim policijskim postrojbama, stožer je otpora agresoru na novogradiškom području.Ustrojena je u vrijeme kada su samo najodlučniji i najhrabriji domoljubi, slabo naoružani i za rat nepripremljeni, na okučanskom i starogradiškom području, stali nasuprot, u oružju i brojčano nadmoćnog neprijatelja, spremni vlastitim životima braniti svoje domove i napadnutu Hrvatsku. Suprotstavili su se pobunjenim okučanskim Srbima, JNA-i i njenoj ratnoj tehnici, topništvu, zrakoplovima i tenkovima.
Treća bojna 108. brigade HV-e , ustrojena je 28.lipnja 1991. godine od dragovoljaca iz cijele novogradiške općine. Pod zapovjedništvom Željka Žgele i njegova zamjenika Ljuboslava Terzića, njeni borci zajedno s pripadnicima policijskih postrojbi i Zbora Narodne garde suprotstavljaju se pobunjenim dobro naoružanim zapadnoslavonskim Srbima , a potom i pripadnicima JNA i četničkim skupinama iz Bosne i Srbije, koje su u zapadnu Slavoniju došle preko mosta na Savi kod Stare Gradiške. Dragovoljci u sastavu 3. bojne bore se s neprijateljskim snagama u civilnoj odjeći – trapericama i tenisicama i s više nego skromnim naoružanjem. Neprijateljskom topništvu, borbenim zrakoplovima i tenkovima odupiru se lovačkim oružjem, naoružanjem ručne izrade i manjim brojem kalašnjikova, MGV-a, pumperica, te lovačkih i vojnih karabina. Taj osnovni problem nedostatka naoružanja je uvjetovao i broj pripadnika 3. bojne. Kada je u kolovozu 1991. godine u Novu Gradišku dopremljeno nešto karabina M48, broj njenih pripadnika se povećao na 450. Valja naglasiti da vojne opreme, a o vojnim odorama da se i ne govori, nije bilo.
Zapovjednici satnija su bili Marijan Šulentić, Nedjeljko Dujić, Adam Tomičić, Ivan Tomić, Ante Krolo, Mihajlo Matokanović , Dražen Ećimović , Franjo Marčinković i Luka Zec. U obrani novogradiškog kraja s njima je bila i sanitetska ekipa, doktori Renato Mitermajer, Željko Bušić, Ivan Marković. Jozo Mihaljević, Enio Amić, medicinske sestre, vozači hitne pomoći, a ne treba zaboraviti ni ostale liječnike i osoblje novogradiške bolnice koji su zbrinjavali ranjene dragovoljce i civilne žrtve ratnih događanja. Zapravo se danas trebamo zapitati zašto novogradiška bolnica nije dobila status ratne bolnice jer je to tijekom domovinskog rata zaslužila i tko je stopirao tu inicijativu?
Kako je rasla žestina napada neprijatelja koji nije birao sredstva u cilju ostvarenja velikosrpske hegemonije, ubijajući civile i uništavajući imovinu, u želji da po sistemu „spaljene zemlje“ , osvoji novogradiški kraj, ubije ili protjera stanovništvo, rastao je i otpor hrvatskog pučanstva. Hrvatski korpus nalazi snage za obranu, ali i način da braniteljima nabavi oružje u zemlji i inozemstvu. U isto vrijeme se događa egzodus hrvatskog stanovništva sa zapadnog dijela županije, koje bježi u Novu Gradišku pred najezdom četnika i JNA koji sustavno pljačkaju, pale i razaraju sela. Dragovoljcima 3. bojne to daje dodatnu snagu i odlučnost za obranu. U rukama hrvatskih branitelja svakim danom je sve više i sve bolje naoružanje, a krajem kolovoza 91. znatno je povećan broj automatskog naoružanja.Već u rujnu 3.bojna raspolaže i s protuoklopnim naoružanjem: osama, zoljama, raketnim bacačima i ručnim minobacačima.
Ratni put 3. bojne primjer je domoljublja, hrabrosti i požrtvovnosti. Od prve akcije, izvedene s 13. na 14. kolovoza 1991.godine, kada zauzima tzv. Vilu Partizanku na brdu Smerdan kod Okučana, do kraja kolovoza i u rujnu 1991. godine svakodnevno vodi okršaje s agresorom, zaustavljajući ga u namjeri da se brzo probije prema Novoj Gradiški. Bez obzira na pristiglo naoružanje 3. bojna je u odnosu na neprijatelja bila inferiorna i po broju i po vatrenoj moći, pa je stoga trebalo puno umijeća i hrabrosti da se samo s nekoliko tromblonskih i protutenkovskih mina zaustave tenkovi Varaždinskog korpusa u namjeri da se iz Okučana, preko Kosovca i Gornjih Bogićevaca probiju prema Novoj Gradiški. Isto se odnosilo i na tenkove Banjalučkog korpusa u Novom Varošu . Njihov cilj je bio brzo probijanje cestom Stara Gradiška – Okučani i spajanje s Varaždinskim korpusom. Pripadnici 3. bojne 108. brigade HV-e u prvim ratnim mjesecima združenim snagama zajedno s postrojbama MUP-a i Zbora Narodne Garde, ne samo da zaustavljaju agresora, nego mu u protuudarima nanose velike gubitke u ljudstvu i ratnoj tehnici.
U rujnu 1991. godine, kada se rat rasplamsao svom žestinom, a novogradiška bojišnica se formirala, pripadnici 3. bojne suprotstavljaju se neprijatelju na obroncima Psunja, kod Mašićke Šagovine i Trnave, te na području Smrtića, Gornjih Bogićevaca i Kosovca .
Ustrojem 121. brigade HV-e Nova Gradiška, 3. bojna 108. brigade Slavonski Brod postaje 1. bojna 121. brigade i njeni pripadnici zajedno s ostalim postrojbama HV i policije koje su djelovale na novogradiškom ratištu uspješno brane grad, prelaze u napadne akcije, oslobađaju dio po dio okupiranog područja, a potom i ostali dio zapadne Slavonije u VRA Bljesak te Hrvatsku Kostajnicu, Dvor na Uni i okupirani dio sisačko moslavačke županije u VRA Oluja.
NOVOGRADIŠKI GARDISTI
Kada govorimo o hrvatskim braniteljima Novogradiškog kraja, svakako moramo istaknuti i naše hrabre i neustrašive Novogradiške gardiste, pripadnike 3. i 5. gardijske brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske (ZNG RH).
Naime, 12. lipnja 1991. godine ustrojena je od djelatnika MUP-a Republike Hrvatske, 3. Novogradiška satnija 3. bojne 3. gardijske brigade ZNG-a. Prvim zapovjednikom te satnije, koja je brojila 110 novogradiških gardista, imenovan je Stjepan Zebić, a za njegovog zamjenika imenovan je Marin Pišonić. Obzirom da se Stjepan Zebić ubrzo vratio u sastav policijske postaje Nova Gradiška, novim zapovjednikom satnije imenovan je tadašnji zamjenik zapovjednika Marin Pišonić.
Satnija je 1. siječnja 1993. godine prešla u sastav 3. pješačke bojne 5. gardijske brigade ZNG-a, da bi ubrzo postala okosnica osnutka 4. pješačke bojne 5. gardijske brigade, nama svima znanih i dragih „Novogradiških Sokolova“. Prvim zapovjednikom bojne imenovan je tadašnji bojnik Mladen Mikolčević, zvani Padobranac, koji je kasnije postao brigadni general Hrvatske vojske i prvi general novogradiškog kraja. Za zamjenika zapovjednika bojne imenovan je tadašnji bojnik Marin Pišonić koji je kasnije postao pukovnik Hrvatske vojske.
Tijekom Domovinskog rata, hrabri i neuništivi Novogradiški gardisti ratovali su gotovo na svim ratištima gdje se branio interes hrvatskog naroda i Republike Hrvatske. Pri tome su mnogi bili ranjeni, a dio ih je položilo i svoj život na oltar Domovine.
Nakon završetka Domovinskog rata, Novogradiški gardisti su i nadalje bili pravi profesionalci te su časno izvršavali dobivene zapovijedi i zadaće. Mnogi od njih su postali vrsni dočasnici, časnici i zapovjednici raznih postrojbi, a za što su nebrojeno puta pohvaljivani, nagrađivani i odlikovani.
Za sve ovo, Novogradiški gardisti su ostavili neizbrisiv trag u stvaranju slobodne, suverene i samostalne Republike Hrvatske, a s tim i ovog našeg krvlju natopljenog novogradiškog kraja. Hvala svim Novogradiškim gardistima i njihovim zapovjednicima što su bili i ostali uzor hrvatskog ratnika i hrvatskog vojnika, a na ponos pobjedničke Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i jedine nam Domovine Hrvatske.
Tekst o novogradiškim gardistima pripremio:
bojnik Marko Derežanin
pripadnik Novogradiških gardista 3. i 5. gbr ZNGRH
Autor: Sanja Bukvić / photo: Željko Idžotić
