Uvaženi novinari, urednici, vlasnici hrvatskih medija… koji ste nekoliko zadnjih dana klevetali Udrugu Hrabro dijete
Jeste li možda čuli što, na jednom mjestu, predstavljaju ova prezimena: Bačić, Ljubić, Valešić, Stanojević, Tankosić, Poljak, Peunić, Jović, Bosanac, Ferić, Azinić, Svilić, Kapetanović, Knežević, Dukanović, Bošković, Prankić, Žužić… Niste? Ima ih još i svi predstavljaju Udrugu “Hrabro dijete” iz Nove Gradiške. Za njih čuli niste, jer im nije palo na pamet angažirati PR agenciju kako bi se istinito, a kamoli lažno, predstavili javnosti. Naime, njima nije do medijskog eksponiranja, nego do brige o svojoj djeci oboljeloj od malignih bolesti, zbog koje i jesu osnovali Udrugu.
Tijeka misli radi, a ne zbog podcjenjivanja vaše informiranosti, pitamo vas – jeste li, možda, čuli za prezimena: Atanasovski – Šitum? Dakako da jeste.
Uz svesrdnu pomoć medija, obitelj Atanasovski-Šitum, Udrugu “Hrabro dijete” proglasili su zločinačkom organizacijom – bez krimena, bez procesuiranja i bez sudskog pravorijeka. Bez obzira na odbačene kaznene prijave i nalaz Ministarstva financija iz kojeg je vidljivo kako ta Udruga “nije nenamjenski trošilo novac”, nego “skromno” i “nije utvrdilo zlouporabu položaja i ovlasti”. Po ne znamo koji put, u prilogu, dostavljamo Vam zaključak Ministarstva financija.
Nakon pomno osmišljenog i profesionalno vođenog medijskog teroriziranja poluinformacijama i notornim lažima o Udruzi, moguće je, u podsvijesti, memorirali ste ju kao zločinačku organizaciju koja senzibilizacijom pojedinaca i zajednice u cjelini, u stvari, radi na pljačkanju, a ne liječenju djece.
Jeste li, možda, čuli za ime Nora? Naravno. Ime je to djevojčice nad čijim mladim životom je strepila cijele Hrvatska, prije nego je umrla u Americi – unatoč sredstvima potrebnim za njezino liječenje prikupljenim od bezbroj dobrih ljudi i roditelja bolesne i umrle djece Udruge “Hrabro dijete”, također.
Jeste li, možda, čuli što predstavljaju ova imena na jednom mjestu: Martin, Matko, Teo, Manda, Vladimir, Barbara, Ema, Viktor, Leon, Zoran, Ivan, Stjepan, Luka, Karlo, Sandra, Matea, Ana, Mateo… Niste? Ima ih još, i svi predstavljaju djecu članova Udruge “Hrabro dijete”. Za njih čuli niste, iako će neki od njih, moguće, mladi umrijeti jer boluju od malignih bolesti.
Niti za petero njihovih prijatelja iz Udruge također čuli niste, iako su umrli kao djeca, a nemate pojma da nam je prekjučer umrlo jedno dijete od raka trbušne šupljine čijim smo roditeljima također pomagali.
Mada nam, uz pomoć gramzive i zločeste obitelji Atanasovski-Šitum, kao hijene, već dvije godine ‘rujete po utrobi’, iako nas dakle, bez i jednog jedinog dokaza, želite anatemizirati te iz društva ekskomunicirati kao nečasne ljude i Udrugu – iako svjesni njegove benignosti u odnosu na ‘vijesti’ – zbog javnosti koju ste kontaminirali lažima i klevetama o nama, obraćamo vam se sa zahtjevom da objavite ovaj demanti. U slučaju odbijanja njegove objave, bit ćemo prisiljeni to zatražiti putem suda.
Prvo.
Tvrdili ste kako je tijekom akcije ‘Nora…’ prikupljeno 8,4 milijuna kuna, a to nije točno. Prema nalazu Ureda državne uprave i Ministarstva financija, u provedenoj humanitarnoj akciji, koja je, neslužbeno, počela 2. veljače, a sredstva doznačavana i nakon njezina službenog okončanja, 9. veljače 2013., dakle, u vremenu od 02. veljače do 31. listopada 2013. godine, kad je službeno završen nadzor o radu Udruge, ukupno je prikupljeno 7.495.340,11 kuna. Troškovi provođenja akcije iznosili su 68.034,07 kuna. Vrijednost pružene humanitarne pomoći (avansa za Norino liječenje u Americi) iznosila je 3.308.756,31 kuna. Ukupno je ostalo 4.118.549,73 kuna koje se, nedirnute, nalaze na računu Udruge “Hrabro dijete”.
Drugo.
Najnoviji povod za linč jeste sama činjenica da smo za tekuće poslovanje Udruge “novac podizali s računa Udruge putem bankomata”. Što je pritom krimen nitko nije napisao. Znaju novinari i zbog čega tu činjenicu nisu kriminalizirali – jer je službenim nadzorom financijskog poslovanja Udruge utvrđeno kako je novac trošen transparentno te da niti jedna lipa nije zlouporabljena ili nenamjenski potrošena.
Treće.
Kao novi veliki krimen izmišljena je teza kako Biserku Šarac, majku male Ene, nismo obavijestili o prikupljenim sredstvima za njezino liječenje. I to je, dakako, još jedna notorna laž, smišljeno plasirana s ciljem podsjećanja javnosti kako je Udruga Hrabro dijete zaista “kriminalna organizacija”.
Istina je pak da smo, osim telefonskih kontakata s gospođom Šarac (što je moguće utvrditi ispisima s naših telefona) poslali i nekoliko e-mail poruka, a u jednoj od tih poruka poslali smo i Obrazac za potporu, koji je majka trebala samo potpisati i vratiti, a na temelju njega bi joj bio isplaćen novac. Tako smo radili i radimo, za sve roditelje oboljele djece.
Nikada nismo tražili da se na naš (Udrugin) račun uplaćuje novac za liječenje Ene Šarac. Novac koji je uplaćen na naš račun – s naznakom za Enino liječenje – stizao je tijekom akcije za Noru, kad se po medijima tražila pomoć i za Enu. Kao niti višak novca prikupljen za Noru, niti novac prikupljen za Enu nije potrošen, nego se nalazi na računu Udruge.
Naime, nakon utakmice, na kojoj su Dinamovi igrači prikupili sredstva za liječenje male Ene Šarac, majka Biserka, u telefonskom razgovoru, izjavila je kako su prikupili sva tražena sredstva za liječenje male Ene te neka se sredstva koja su bila namijenjena za liječenje Ene doniraju drugoj bolesnoj djeci. U to vrijeme, isto je potvrdila svojim iskazima u medijima, “…za našu Enu smo dovoljno prikupili, sada i neka druga djeca dobiju priliku za to…”. Unatoč tome, 11. srpnja 2013., majku male Ene zamolili smo neka nam se javi, a u prilogu se nalazi i taj mail.
Dakle, novac doznačen s naznakom za Enu, netaknut je na računu Udruge. Tamo će i ostati sve dok institucije sustava ne odrede drugačije ili roditelji pošalju popunjen Obrazac, kao što su popunili, potpisali i vratili pristupnicu za Udrugu.
Da se novac, netaknut, nalazi na računu Udruge već nebrojeno puta potvrđeno je svim mogućim nadzorima, inspekcijama i kontrolama.
Gospođa Biserka Šarac, za 24 sata, izjavila je kako je samo jednom kontaktirala Udrugu – što nije točno. S članovima Udruge gospođa Biserka razgovarala je u više navrata – s tajnikom i s predsjednicom Udruge. Dakako, ne tvrdimo da bi gospođa Šarac lagala, nego predmnijevamo kako, od svoje muke i boli u borbi za život djeteta, više se ne sjeća.
Četvrto.
Stigmatizirate nas zbog plaće jednog zaposlenika, tajnika Udruge. Za dvije godine, naše tekuće poslovanje slično je poslovanju Zaklade Norinih roditelja i javno je objavljeno na stranicama Ministarstva financija. Za plaću radnika Udruga Hrabro dijete potrošili je 65.801,00 kuna, a Zaklada Norinih roditelja je na plaću jednog radnika potrošila 121.966,00 kuna.
Peto.
Žigošete našu djecu koja su oboljela od malignih bolesti i još uvijek se liječe. Sin naše predsjednice, kojeg izrijekom navodite, Berislav Žužić, boluje od Non hodkin t-staničnog limfoma, a sin tajnika ima Akutnu limfoblastičnu leukemiju zbog čega, prema Odluci Skupštine, i njihovi roditelji, prilikom odlaska s djetetom na liječenje, ili kontrole, ili kemoterapije, ili pak zračenja, imaju pravo na financijsku potporu Udruge. Naime, to je jedan od temeljnih razloga postojanja Udruge Hrabro dijete – pomoć roditeljima i djeci.
Šesto.
Prokazujete Berislava Žužića jer mu je isplaćena potpora za odlazak na Prvu regionalnu konvenciju mladih izliječenih od raka, koja je održana u Beogradu od 14. do 18. kolovoza 2013. godine. Dakako, ne spominjete kako je, istovremeno, još jednom djetetu oboljelom od maligne bolesti, Udruga isplatila donaciju za put u Beograd. I opet ćemo, jer ti troškovi idu iz našeg tekućeg poslovanja, a u svrhu edukacije naše teško oboljele djece i međusobne razmjene iskustava koja imaju zbog svoje bolesti.
Sedmo.
Istina je, u poklon galeriji potrošili smo 225,00 kuna. Kupili smo tri košare i celofan te u te košare stavili poklone za našu djecu prilikom jednog druženja, postoje i fotografije o tome. I ta sredstva također su iz našeg tekućeg poslovanja. Ako pak smatrate da naša djeca to ne zaslužuju – napišite to.
Osmo.
Tijekom 2013. godine, Udruga “Hrabro dijete” pomogla je teško oboljeloj djeci i njihovim roditeljima u iznosu od 216.311,00 kuna te kupila aparat za KBC “Rebro” u iznosu od 41.578,00.
U 2014. godini, financijski, pomogla je u iznosu od 64.254,00 te, zajedno s Udrugom “Ljubav na djelu” donirala opremu Klaićevoj bolnici.
U 2015. godini, samo za liječenje mlade djevojke Rebeke Radić iz Primoštena, uplatili smo 27.500,00. koja je, hvala Bogu, uspješno operirana u Americi.
Deveto.
Sve svoje račune, ne samo za promidžbu, informiranje, knjigovodstvene usluge, provizije bankama, poštanske usluge, nego i sve ostale troškove, Udruga je uredno plaćala i evidentirala prije, za vrijeme i poslije Akcije Nora, što je lako provjerljivo na stranicama Ministarstva financija.
Deseto.
Nažalost, u 2015. godini, isplatili smo i tri posmrtne pripomoći i financirali kompletnu sahranu jednog dvogodišnjeg djeteta.
Mada nikad, dosad, nismo javno iznosili informacije kome i koliko pomažemo – jer to nije etično – zbog permanentnog napada na Udrugu, bili smo prinuđeni iznijeti ovih nekoliko podataka.
Jedanaesto.
Obitelj Atanasovski-Šitum tvrdi kako je opterećena sudskim troškovima. Naime, pravomoćnom presudom Županijskog suda od 04. travnja 2014. obvezani su Udruzi Hrabro dijete nadoknaditi troškove postupka u iznosu 154.462,50 kuna. Uz to ne navodi činjenicu kako troškove Udruzi nisu platili niti da Udruga ‘Hrabro dijete’ zbog toga nije pokrenula ovrhu.
Dvanaesto.
Klevećući članove Udruge, obitelj Atanasovski-Šitum stalno ističe, a mediji prenose, kako su članovi Udruge ‘Hrabro dijete’ kriminalci te da je, zbog toga, Udruga već bila kažnjena. To da su Atanasovska i Šitum – u odnosu na Udrugu Hrabro dijete – patološki lašci, nemamo namjeru dokazivati. Međutim, imamo potrebu upoznati javnost kako Udruga zaista jeste kažnjena s 4.000,00 kuna i 600,000 kuna sudskih troškova – zbog toga jer je, dva dana prije nego je stiglo pisano odobrenje, počela prikupljati pomoć za liječenje pokojne Nore.
Trinaesto.
Najnoviji huškački članak objavljen je danas na portalu Index. Tehnologija pisanja kopirana je od jugoslavenskog Agitpropa iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Provodi se na sljedeći način: Ja protiv vas podnesem kaznenu prijavu, zatim objavim javno kako se protiv vas vode kazneni izvidi te, nastavno, ‘podsjetim’ kako je u pitanju notorna zločinačka organizacija, koja samo što nije protjerana u Gulag. Na taj način, klevetama, lažima i poluistinama, javno mnijenje stalno držim spremnim za linč.
S druge strane, dok se nas i našu djecu stigmatizira i kriminalizira, Đana Atanasovska:
– protivno pozitivnim zakonskim propisima, zahtijeva od Udruge da joj prepusti nadzor nad sredstvima prikupljenim putem računa Udruge;
– ne dostavlja Udruzi “Hrabro dijete” završni obračun prihoda i rashoda po njezinu privatnom računu, na kojem je skupljala novac za Norino liječenje;
– zabranjuje američkoj bolnici da hrvatskom Ministarstvu zdravlja dostavi završni obračun o liječenju male Nore, uporno traži novac, pritom koristeći medije za beskrupulozno klevetanje roditelja koji su liječenju njezine kćerke, male Nore, dali prioritet u odnosu na vlastitu djecu i naziva ih „Udrugom organiziranog kriminala”.
Zbog čega mediji ne objave je li proveden nadzor nad trošenjem sredstava koje je prikupila obitelj Atanasovski-Šitum nakon smrti njihove kćerke i, ako jeste, kakav je njegov sadržaj?
Zbog čega institucije sustava ignoriraju činjenicu da Udruga ‘Hrabro dijete’ nije dobila niti jedan račun iz Amerike, niti račune kojim bi se opravdao iznos od 84.000,00 kuna uplaćenih s računa Udruge Hrabro dijete izravno obitelji Atanasovski-Šitum, za troškove prilikom liječenja njihove djevojčice u Americi?
Vjerojatno, nitko od 52 tisuće hrvatskih udruga nije imao tako rigorozan nadzor poslovanja kakav je imala Udruga Hrabro dijete. Unatoč tome, svi zaključci svih institucija koje su sudjelovale u nadzoru, utvrdili su kako sav novac prikupljan za humanitarnu pomoć Nori, Eni i drugima, nalazi se na računu Udruge Hrabro dijete te da Udruga za svoje tekuće potrebe troši novac prikupljen po drugim osnovama.
Zaključno:
Bez obzira što nam, nakon medijskih napisa, javno prijete smrću; bez obzira što nam je sinoć Ivica Šitum napisao kako “steže obruč” te da su oni tvrdoglavi i uporni, da će naš bivši dopredsjednik izgubiti posao, da ćemo završiti u zatvoru …; bez obzira što nas mediji stigmatiziraju i kriminaliziraju, mi ćemo i dalje boriti se za svu našu djecu i za sve one kojima je pomoć potrebna.
Ni egoizam obitelji Atanasovski-Šitum, ni hijenski medijski napadi na našu djecu, nas i Udrugu u cjelini, neće obeshrabriti niti ubiti volju u nama da ustrajemo u borbi za zdravlje i život naše djece.
Tajnik, Haris Kapetanović i predsjednica Jasminka Žužić.
Autor: Sbplus / Radiong