Jučer je kod HRT-ova odašiljača na Psunju obilježena 26. obljetnica utemeljenja Samostalne psunjske satnije 121. brigade HV-a Nova Gradiška. Ovom prilikom položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima, a molitvu je predvodio fra Vjenceslav Janjić gvardijan franjevačkog samostana u Cerniku, koji je kao i tada te teške 91. godina tako i sada uvijek uz branitelje ističući u svojim propovijedima važnost Domovinskog rata i hrvatske neovisnosti, ali i žrtvu svakog poginulog ili nestalog hrvatskog branitelja kao i njihovih obitelji.
Okupili su se njeni pripadnici, članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, djelatnicima odašiljača i predstavnicima Općine Cernik, koje su predvodili Mate Botica i načelnik Vitomir Žakić, pukovnik Adam Tomičić, predsjednik Odbora za obilježavanje obljetnica iz Domovinskog rata, pripadnici Udruge dragovoljaca domovinskog rada iz prijateljske općine Čavle i Grada Nova Gradiška, koje je predvodio Vlatko Grainer, te brigadir Josip Mikšić prvi zapovjednik 121. brigade HV.
S prigodnim programom sudjelovali su i učenici OŠ „Matija Gebec“ Cernik. Fra Vjencislav Janjić je služio i svetu misu.
Ratnih događanja, obrane odašiljača HRTV-a i Psunja kao strateški važnog područja za rat u zapadnoj Slavoniji, posebno branitelja koji su svoje živote dali za slobodnu i neovisno Domovinu, prisjetili su se fra Vjenceslav Janjić, Vitomir Žakić, Mate Botica i brigadir Josip Mikšić, zapovjednik 121. brigade HV Nova Gradiška.
U obrani Psunja i odašiljača poginulo je petnaest, a ranjeno trideset pripadnika Satnije kojom je zapovijedao Luka Zec. Zajedno s brigadirom Josipom Mikšićem, zapovjednikom 121. brigade i Alojzom Sokićem obrani Psunja još od 10. lipnja 1991. godine, ustrojavanju Psunjske satnije i njenom djelovanju na jednom od najtežih dijelova novogradiške bojišnice, obrani su odašiljača, sprječavanju neprijatelja da ga osvoji i onesposobi, a time i uspostavi medijsku blokadu sjeverozapadne Hrvatske. O herojstvu branitelja Psunja govorili su predsjednik općinskog Vijeća Hrvoje Žakić i u ime Odašiljača i veza Denis Nikola Kulušić. Prigodne pjesme recitirale su Tena Terzić, Lea Vojvodić i Petra Sokić, učenice OŠ „Matija Gubec“, a molitvu za poginule branitelje predvodila je Rozalija Terzić, majka jednog od poginulih branitelja Psunja.
Strateški važno područje za vođenje rata u novogradiškom kraju, a od izuzetnog interesa za obranu Nove Gradiške, bio je Psunju. Razlog zbog kojeg je Psunj bio izuzetno važan , ne samo za novogradiško i zapadnoslavonsko bojište, već i za veći dio sjeverozapadne Hrvatske, je odašiljač Hrvatske radiotelevizije. Osim televizijskih i radijskih veza na njemu su bile instalirane i telefonske veze. Ne čudi stoga što je zrakoplovstvo bivše JNA u nekoliko navrata bombardiralo i raketiralo odašiljač u namjeri da ga sruši, a veze onesposobi i područje zapadne Slavonije stavi u medijsku izoliranost.
Samostalna psunjska satnije ustrojena je 5. listopada 1991. godine. Tog se dana 47 boraca Cerničke satnije priključuje 35-orici boraca Cerničkog voda i 18-orici pripadnika Pratećeg voda koji je imao zadaću da nadzire i osigurava cestu Strmac – Brezovo Polje. Tijekom listopada broj njenih pripadnika kreće se od 100 do 160 boraca. Za zapovjednika je imenovan Luka zec. Uspješno satniju vodi sve do travnja 1992. Godine.
Svoju zadaću satnija je uspješno obavila u specifičnom ratnom djelovanju. Osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, a posebice odašiljača HRT-a na Brezovom Polju zahtijevalo je dobro poznavanje terena i dosta domišljatosti. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje. Njeni borci su bili izloženi svakodnevnim četničkim zasjedama, snajperskim hicima, podmetnutim minama i topničkim projektilima. Dobro fizički pripremljeni i hrabri borci Samostalne psunjske satnije nisu agresoru dozvolili pristup na branjeno područje odašiljača HRT-a.
Iz ratnog puta Samostalne psunjske satnije:
Strateški važno područje za vođenje rata u novogradiškom kraju, a od izuzetnog interesa za obranu Nove Gradiške, bio je Psunj. Pokazalo se tijekom rata da je srpski agresor imao namjeru da se preko Psunja i njegovih južnih obronaka približi Novoj Gradiški sa sjeverne strane i tako je stavi u poluokruženje i osvoji. Drugi razlog zbog kojeg je Psunj bio izuzetno važan , ne samo za novogradiško i zapadnoslavonsko bojište, već i za veći dio sjeverozapadne Hrvatske, je odašiljač Hrvatske radiotelevizije. Osim televizijskih i radijskih veza na njemu su bile instalirane i telefonske veze. Ne čudi stoga što je zrakoplovstvo bivše JNA u nekoliko navrata bombardiralo i raketiralo odašiljač u namjeri da ga sruši, a veze onesposobi i područje zapadne Slavonije stavi u medijsku izoliranost. Tu strateški važnu točku branili su pripadnici Samostalne psunjske satnije. Samostalna psunjska satnija ustrojava se od dijelova Cerničke satnije koja je bila u sastavu 1. bojne 108. Brigade HV-e, osnovane u lipnju 1991. godine. Cernička satnija djelovala je početkom rata u zaustavljanju agresora kod Okučana, Smrtića, Gornjih Bogićevaca, Medara i Trnave. Za dan ustrojstva Samostalne psunjske satnije uzima se 5. listopada 1991. godine po zapovijedi zapovjednika 121. brigade HV-a brigadira Josipa Mikšića. Tog dana 47 branitelja Cerničke satnije se priključuje 35-orici boraca Cermičkog voda i 18-torici pripadnika Pratećeg voda koji je imao zadaću da nadzire i osigurava cestu Strmac – Brezovo Polje. Time je kompletirana i ustrojena Samostalna psunjska satnija. Tijekom listopada broj njenih pripadnika kreće se od 100 do 160, a u jednom trenutku i oko 200. Za zapovjednika je imenovan Luka Zec, a za zamjenike Alojz Sokić i Tomislav Šimić. Kasnije zapovjedanje preuzima Ivan Janošević. Uspješno satniju vodi sve do travnja 1992. godine. Svoju zadaću satnija je uspješno obavila u specifičnom ratnom djelovanju. Osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, a posebice odašiljača HRT-a na Brezovom Polju zahtijevalo je dobro poznavanje terena i dosta domišljatosti. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje. Njeni branitelji su bili izloženi svakodnevnim četničkim zasjedama, snajperskim hicima, podmetnutim minama i topničkim projektilima. Dobro fzički pripremljeni i hrabri borci Samostalne psunjske satnije nisu agresoru dozvolili pristup na branjeno područje odašiljača HRT-a. Posebnost Psunjske satnije je i činjenica kako je u svojim redovima imala čak trojicu maloljetnika, ali i vlastitog dušebrižnika fra Vjenceslava Janjića.
32 dragovoljca Samostalne psunjske satnije je ranjeno, a život su položili Stjepan Škrobić i Ivan Matošević iz Cerničke Šagovine, Robert Petanić iz Nove Gradiške, Zlatko Žajgar iz Nove Gradiške, Tomislav Ordanić iz Cernika, Stanislav Marić i Zlatko Golubić iz Cernika, Ivan Đakić, Milan Cindrić i Nikola Lončar iz Vrbove, Josip Mikolčević iz Gunjavaca, Zvonko Marinović iz Baćindola, Zoran Terzić, Franjo Kumić i Milan Kurjaković iz Cernika.
