NOVA GRADIŠKA – Bilo je 22:28 sati. Na središnjem novogradiškom trgu moglo se sresti nekolicinu sudionika upravo završenog programa još jedne včeri tmošnjeg Glazbenog ljeta. I, mada je organizator na rubnom dijelu platoa postavio više suhih sanitarnih čvorova, jedan od Novogradiščana na ‘privremenom’ radu u Europi odlučio je olakšati se baš na ulazu stambene zgrade uz Trg.
Iako je lako zamisliti kako je čovjek popio malo više nego je dopušteno vozačima (i) Mercedesa, zbog čega se nije baš najbolje orjentiorao u prosto, teško je vjerovati da bi mu takvo što palo na pamet u mjestu njegova ‘privremenog’ boravka negdje u Europi.
Kako onda tumačiti činjenicu da su naši ljudi u stranome svijetu, uglavnom, ‘manji od makova zrna’ na radnom mjestu i izvan njega, a kad se u zavičaj vrate na godišnji odmor ponašaju se kao bahati primitivci.
Gospodin – kojeg je nadzorna kamera snimila dok provjerava je li pokakio se baš onako kako je planirao, ili mu je nešto promaklo, – najvjerojatnije, u Europi svoj Mercedes ne vozi brže od dopuštenog, ne pušta muziku kroz otvoren prozor kao da ide na dernek u susjedno selo, ne parkira na pješačkoj stazi… niti čini druge marifetluke za koje drži kako su mu u Hrvatskoj dopuštene.
Zbog čega je to tako? Zašto u tuđini ponašamo se kao gospoda, a u svojoj zemlji kao barbari? Zašto tuđu državu poštujemo, a svoju ne? Zašto u svijetu trpimo poniženja od zadnjeg seronje, a u svojoj zemlji seremo i pod tuđe prozore? Doslovno.
Dakako, prostačko ponašanje moguće je propitivati i konvencionalnim vokabularom. Međutim, pitanje je bi li ga adresat razumio i/ili ozbiljno shvatio.
