Kada je prordaila prije deset godina, Sušionica Vrpolje bila je najsuvremenija i najopremljenija tvrtka te vrste na području šire regije. Tragično je što je to i danas, iako od uspjeha ništa. U Sušionici Vrpolje, koja je s radom počela 2002.godine, uloženo je 7,5 milijuna eura, a osnivači društva od kojega se puno očekivalo, bili su Ministarstvo poljoprivrde i šumarstva, Holding Đuro Đaković, Županija Brodsko posavska i općina Vrpolje.
Jamstvo za kredit te davne godine dala je Vlada, a vlasnik 90 posto sušionice sada je država. Iako je bez konkurencije u regiji, sušionica svih ovih godina nije proradila punim kapacitetom. Od 2002.godine do danas u Sušionici je osušeno samo 5 tisuća tona mrkve i peršinovog lista, iako sofisticirani strojevi i sušač imaju kapacitet za 2,5 tone voća i povrća na sat. Od 41 zaposlenog u početku, Sušionica trenutno preživljava s njih četvero, kojima pomoć, povremeno pruža jedino županija Brodsko posavska.
Početkom tjedna, na Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu propao je i sedmi pokušaj prodaje Sušionice koja je u stečaju. Ni ovaj puta kupac se nije pojavio, iako je cijena s početnih 35 milijuna kuna, pala na simboličnih 15 milijuna. Slijedeći korak bit će izjašnjavanje vjerovnika, odnosno Ministarstva financija i Agencije za upravljanje državnom imovinom, koji imaju oprečna mišljenja oko budućnosti Sušionice-prodati je kao cjelinu, ili rasprodavati u dijelovima?
Stvari bi trebale postati jasne u siječnju iduće godine, za kada je zakazana Skupština vjerovnika.
Priča broj dva, vrlo slična odnosi se na Mljekaru Staro Petrovo Selo, nekada uspješnu, renomiranu tvrtku s tržištem ( stariji Novogradiščani, sjetit će se mnogi, redovno su po sir odlazili u prodavaonicu Mljekare.)
I 11.pokušaj prodaje uz početnu cijenu od samo 540 tisuća kuna propao je prije nekoliko dana. Doduše, na predhodnoj dražbi uspjelo se zaraditi 200 tisuća kuna za koliko su prodani strojevi i uređaji, uz obećanje kupca kako će se pojaviti. Međutim, kako kaže naš narod ” obećanje ludom radovanje”. Ništa ni od obećanja prošlogodišnjeg zakupca, Dragutina Dukića, koji je trebao isplatiti kooperante i nastaviti proizvodnju.
ČIni se kako će priča o nekada uspješnoj Mljekari Staro Petrovo Selo završiti kao i tolike ranije-s likvidacijom, i tablom koju će, ispred nekada uspješne tvrtke, s vremenom nagristi hrđa.
Autor: Simonida Tarbuk