Živo je danas na tržnici. Sa svih krajeva našeg novogradiškog kraja, ranim jutrom skupljaju se vrijedni ljudi koji kao i naši preci žive od zemlje! Ti marljivi i radišni ljudi, svu svoju egzistenciju, sebe i svojih obitelji polažu u Majku prirodu i vlastiti znoj. Luksuz o kojemu bi neke druge zemlje, ali i drugi krajevi Hrvatske mogli samo sanjati– jutros svježe ubrani plodovi.

 

Karijera za koju se ne otimaju mladi, a trebali bi. Posao za kojeg se traže zaposlenici, a nema ih. Apsurd karakterističan samo za nas. Žitnica i povrtnjak Hrvatske, kako se našoj zlatnoj Slavoniji tepalo, ostala je samo uspomena. Trgovački centri s uvoznim voćem i povrćem, postali su nam danas lijenima prvi izbor, a na samo par koraka se krije prava špilja sa zlatom – gradska tržnica!

Izborane i ispucale vrijedne ruke bake iz Orubice, kriju milijun priča. Od 1981.godine svaki tjedan bez iznimke putuje iz svog posavskog sela kako bi prehranila svoju obitelj. Sve se promijenilo – nostalgičnim tonom dodaje – na drvenim klupama smo prodavali, ljudi su više kupovali, a danas odlaze u trgovačke centre po jeftiniju i manje kvalitetniju robu. Ona je uistinu prava kroničarka “gradskog trbuha”, gledala je sve promjene što su prolazile pored nje. Možda bi i naš grad trebao odati počast jednim spomenikom naših slavonskih snaša koje su hranile i pojile mnoge generacije Novogradiščana!

Pavić Nevenka iz Vrbove posvetila se povrtlarstvu već deset godina. Od njezinih ruku školuju se kćer i sin koji će vjerojatno ponukani obiteljskim iskustvom što dalje pobjeći od zemlje. Svu svoju ljubav, pažnju i vrijeme utrošila je na uzgoj svježeg povrća kojega brzo nestane na njenom štandu. Ova optimistična proizvođačica vjeruje kako će ljudi u budućnosti sve više tražiti prave, domaće proizvode niknule iz ove naše inatljive slavonske zemlje. Neslužbena glasnogovornica Gradske tržnice, ukazala je na tehničke probleme koji nastaju pri većim oborinama. Gradonačelnik Grgić, promptno je riješio problem, te se zahvalio na pomoći. Širokog osmjeha i iskrene duše poziva sve u Vrbovu, da posjete polja na licu mjesta i vide kako vlastitim rukama, znojem i znanjem ova skromna obitelj uspijeva osigurati bolju budućnost i opstati.

Snježana, vlasnica OPG-a Vujnović iz Prvče opisuje svoj posao kao poziv u kojem nema slobodnog dana, a ni radnog vremena. Ističe da kada živiš svoj posao, ništa nije teško a smatra da je poljoprivreda budućnost od koje bi mnogi, kada bi htjeli, mogli sasvim pristojno živjeti. Žalosno je da nam mladi i obitelji odlaze i iseljavaju se s ove plodne zemlje. Mi nikada nećemo otići u Njemačku, ni van! – poručuje odlučno Snježana – nema ljepšega kada na svježem zraku ubireš plodove svoga rada zdrave, hranjive i autohtone. Treba se u početku boriti, najviše od predrasuda ljudi koji misle da su obični prekupci, ali za svakog ima mjesta pod suncem. Žalosno je da nema i više kupaca na tržnici jer su proizvodi svježe ubrani tog jutra, jeftiniji i zdraviji od onih koji se mogu pronaći u trgovačkim centrima.

 

Ovo su kratke priče triju različitih žena, koje pokazuju da svojim radom i upornošću mogu sve postići. Naša Slavonija je uvijek bila u jednu ruku matrijarhatsko područje. Žene su bile te koje su se brinule o obitelji, prehranjivale, tješile i držale na okupu. Žena je i naša Slavonija, koja poput majke uvijek rado prihvaća svu svoju djecu, te bi sve za njih učinila. Majka Slavonija nam puno daje – a mi to u većini slučajeva ne vidimo, ne prihvaćamo i bježimo od nje! Hvala ovim ženama koje prehranjuju generacije Novogradiščana i sljedeći puta se svakako uputite na tržnicu, a ne u trgovačke centre!

no images were found

Komentari
Prethodni članakUdruga gluhih i nagluhih: Održan jednodnevni trening u sklopu projekta “Inkluzija za sve” / photo
Sljedeći članakMale vatrogasne igre novogradiških osnovnih škola