Danas se čak ni najstariji Šokci i Šokice među nama, zasigurno ne sjećaju starih, dobrih vremena u kojima su naši preci na konjima graničarima uz Savu odnosili hranu, a na povratku se zaustavljali u usputnim selima kod prijatelja, poznanika i rodbine, razmijeniti pokoju prekosavsku novost, najnoviji vojni trač, nešto pojesti, ali i “zapivati”.
Stari graničarski običaj ( koji se u određenim dijelovima Slavonije, posebno u istočnim županijama sačuvao sve do danas ), zahvaljujući entuzijastima iz Bodovaljaca, u nešto izmijenjenoj formi, zaživio je i na našem terenu prije nekoliko godina. Konjanici jašu i danas, isključivo u svečanom ruhu, s ciljem čuvanja bogate nam povijesti, u vrijeme pokladnog slavlja. I unatoč uvjerenju kako običaj ima za cilj promovirati ljubav prema konjima ( kao iskonskoj slavonskoj životinji koja nas je, na različite načine oblikovala i definirala i koja bi s pravom mogla nositi epitet Svete ) , znalci kažu kako je cilj ovakvog svečarskog jahanja nešto sasvim drugo.
Konji su bili sredstvo uz čiju su pomoć bećari lakše mogli doći do djevojačkih dvorišta , u društvu prijatelja, da bude manje sumnjivo. Običaj korijene vuče još iz vremena kada su savski graničari granicu čuvali od Turaka.
Ekipa istinskih zaljubljenika u konje, ljudi koji s ogromnim entuzijazmom žele obnoviti i tradiciju konjogojstva u ovom dijelu Brodsko posavske županije okupljeni u Udrugu za promicanje kulturnih i tradicijskih vrijednosti “Pokladno jahanje”; Bodovaljci, prošle su godine po prvi puta predstavili jedinstveni običaj koji bi s malo sluha, ali i dobrog vjetra u leđa od strane turističkih institucija, mogao i trebao postati zaštitni znak županije, ali i istinski izvozni brend. Povorka pokladnih jahača proći će prašnjavim putevima slavonskim i ove godine u subotu, 9.veljače i oživjeti tradiciju.
Pravila običaja nalažu da u pokladnoj konjaničkoj povorci mogu sudjelovati samo jahači u svečanim narodnim nošnjama, koje će na putu kroz selo, onako prema tradiciji, častiti mještani s istinskim slavonskim pokladnim specijalitetima- krafnama, jabukovačom, rakijom, ali i domaćim vinom.
Autor: Simonida Tarbuk
