Dvadesetjednogodišnja studentica treće godine pedagogije, Natali Šoch, pokazala je da se upornošću, vjerom i snagom volje može postići gotovo sve. Nakon samo devet mjeseci samostalnih priprema, ova mlada Novogradiščanka uspješno je završila svoj drugi triatlon – Ironman 70.3, koji obuhvaća 2 kilometra plivanja, 90 kilometara vožnje bicikla i 21 kilometar trčanja.
„Sama sam se pripremala i marljivo trenirala, a obitelj mi je bila najveća podrška. Sav trud i sva odricanja danas su se isplatila. Odradila sam utrku s odličnim rezultatom – 7 sati i 20 minuta!“, kaže ponosno Natali, čiji je prolazak kroz cilj bio trenutak koji će, kako priznaje, pamtiti cijeli život.
Na ovom zahtjevnom natjecanju, u konkurenciji od 1800 sudionika, utrku je završilo njih 1400, a Natali je zauzela 1282. mjesto, rezultat vrijedan divljenja s obzirom na činjenicu da nije imala profesionalne pripreme. „Još sam mlada, nisam se profesionalno pripremala. Moj cilj bio je jednostavan – preživjeti i završiti“, kaže kroz smijeh.
Najveći izazov bio je biciklizam. „Bicikl mi je bio najteži, ali preživjela sam! Išla sam kilometar po kilometar. To je bila moja mala igra ‘odustat ću nakon idućeg kilometra’. Bilo je zbrdica, uspona, i stvarno je bilo izazovno.“ Plivački dio, dodaje, bio joj je posebno zanimljiv: „Plivanje je bilo super, plivali smo uz meduze, predivan doživljaj.“
Najčešće trenira u okolici Nove Gradiške, kroz Dolinu i Mačkovac, a trčanje joj je, unatoč umoru, bilo pravo zadovoljstvo. “Noge su mi gorjele na 21. kilometru, ali prvih osam kilometara je prošlo lako. Podrška i atmosfera su me držali, bilo je predivno trčati dok te toliko ljudi bodri.”
Osim što je uspješna sportašica, Natali je i izuzetno disciplinirana studentica. „Jako sam organizirana, uspijevam uskladiti fakultet, druženja, treninge i pripreme. Ključ je u disciplini, a to sam naučila od svojih roditelja“, govori Natali s osmijehom.
Za mnoge mlade koji se boje pokušati nešto novo, ima jednostavan, ali snažan savjet:
„Samo probaj. Nemaš što izgubiti. Isprobaj sve što te zanima – pa što ako ne uspiješ? Mi stalno nešto čekamo, a zapravo samo treba krenuti jer nema idealnog trenutka. Ja sam vjerovala i to me držalo. Podrška mi je bila najveći vjetar u leđa.“
U budućnosti planira učlanjenje u triatlonski klub, kako bi se još bolje pripremila za natjecanja. No, Natali ima i brojne druge interese, od pedagogije sporta i logoterapije do želje da jednoga dana napiše vlastitu knjigu.
„Volim učiti, planirati, čitati, istraživati. Kad sam se pripremala sama, stalno sam učila nešto novo, slušala podcaste. Ta znatiželja i disciplina su me oblikovale“, priznaje.
Svojim primjerom, ova mlada Novogradiščanka pokazuje da snaga nije samo u mišićima, nego u karakteru. Da se granice pomiču korak po korak, kilometar po kilometar.
