Lovro Tkalčec uspješan je mladi glazbenik koji je između ostaloga i voditelj HPD-a “Graničar”, voditelj ženske pjevačke skupine KUD-a Rešetari, a od nedavno i dječje folklorne sekcije.
Ovaj 21-godišnji glazbenik iz Nove Gradiške, već je danas istaknuto ime lokalne kulturne scene. Njegov entuzijazam, glazbeno znanje i posvećenost rijetko koga ostavljaju ravnodušnim.
Iako mlad, već vodi i starije glazbenike, što ponekad donosi izazove.
-” Gleda se završni čin, međutim voditelj odnosno zborovođa društva mora pripremiti materijale, znati tehnike kako će članovi prihvatiti tehnike, kako će naučiti dionicu, spojiti 4 dionice, pa skupiti harmoniju i tonove, način izvođenja, sve to se radi na probama dok se na koncertu vidi finalni produkt. Nekad je i voditeljima kompliciramo, ali izdrži se uz dobre ljude volju i energiju, sve to ide s ljubavlju. Imali smo tri koncerta u mjesec dana, bilo je tu puno proba i odricanja. Sve ovisi o voditelju, kada radim sa starijima od sebe imam problem autoriteta jer imam 21 godinu i neugodno mi je starijima naređivati. Sve odradimo uz dobru komunikaciju, kao djeca ne pričamo u glas, ako se moja riječ ne poštuje najmanje što mogu napraviti je izaći s probe, međutim nije se to još dogodilo.”
Lovro živi glazbu, službeno svira dva instrumenta, a privatno i više, te ističe da glazbu ne svodi samo na note. Glazba mora imati ono ‘nešto’.
-” Volim improvizirati, zbunim se kada krenem pisati jer želim samo svirati. Mislim da živim glazbu u potpunosti, od srednje škole pa sada i akademije, službeno sviram dva instrumenta a za privatne svrhe malo više. Iskusio sam estradu i ne spuštam granicu ispod toga, ne planiram svirati po svadbama. Glazba nisu samo note, volim od glazbe napraviti nešto više, kada razmišljamo izvan okvira tada stvaramo glazbu i ono nešto po čemu smo posebni jer tu dajemo najviše od sebe.
-” Kada odem na studij neću toliko biti u Novoj Gradiški, jedan dan su mi samo probe, drugi moje obaveze, ali kad imaš sedam dana u tjednu sve se stigne. Ne volim samo odraditi neku probu, želim dati sebe u glazbu i ljude. Smatram da formalno obrazovanje nije važno, neki super uspješni poznati glazbenici nisu završili ni osnovnu glazbenu školu, koliko se daješ u nešto toliko ćeš i dobiti natrag. Što se mene tiče želim završiti svoje glazbeno obrazovanje i imati diplomu zbog svojih budućih planova, a i da pred državom budem opravdan. A i da ne budem nadobudan klinac,” – kaže Lovro kroz smijeh.
Trudi se ostati prisutan u lokalnoj zajednici i primjer je kako mladost, talent i iskrena strast prema glazbi mogu stvoriti nešto posebno – kako za njega osobno, tako i za cijelu zajednicu.
Lovro potječe iz obitelji glazbenika. Njegova majka je članica Trenka, majka devetero djece koja je uspjela ostvariti ono što se danas čini gotovo nemogućim – odgojiti veliku obitelj u duhu glazbe, rada, poštovanja i zajedništva.
Odrasli u ritmu tamburice, narodnih pjesama i plesova, već od malih nogu bili su dio kulturnog identiteta zajednice. Kroz nastupe u HKUU-u Trenk, obitelj je s godinama postala neizostavan simbol sklada, tradicije i ustrajnosti.
