Početkom tjedna je u organizaciji HVIDR-e Slavonski Brod i Udruge “Zoranić” vijeće za hrvatsku knjigu u kazališno – koncertnoj dvorani “Ivana Brlić Mažuranić” prikazan dokumentarni film Jasenovac – Istina. Radi se filmu redatelja Jakova Sedlara i scenarista Hrvoja Hitreca koji kroz više od sat vremena dokumentirano prikazuje povijesne činjenice, rasprave, razmišljanja i argumente oko vječne teme broja žrtava koncentracijskog logora Jasenovac, ali i politička previranja u Drugom svjetskom ratu i poraću. Redalj dokazuje kako je logor Jasenovac u vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom ustaških vlastodržaca bio radno – sabirni, dok je u vremenima poraća do čak 1951. godine u novonastaloj komunističkoj Jugoslaviji bio logor smrti. Ipak nisu zanemarena ni svjedočanstva o velikom broju umrlih u Jasenovcu prilikom izgradnje logora i radova na nasipu rijeke Save pod ustaškim nadzorom.
Istaknuta je uloga i značaj zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alozija Stepinca i katoličke Crkve u Hrvata u spašavanju Židova. Kao jedan od glavnih argumenata navodi se činjenica kako je Židovskoj vjerskoj zajednici u Hrvatskoj dozvoljen rad i u vrijeme postojanja Nezavisne države Hrvatske, a brojne Židove spasio je upravo kardinal Stepinac.
Sedlar je Titovu komunističku Jugoslaviju prikazao u negativnom svjetlu, a rezultat toga su teške optužbe na njegov račun i kritike samog filma kao nevjerodostojnog. Redatelj tvrdi kako do sad nije činjenično osporen niti jedan podatak iznesen u filmu, jer živimo u sredini gdje se ne barata činjenicama već se ljude sudi po tome što o njima mislimo. Mišljenja je kako su kritike ideološke naravi, a ne faktografske. Nakon 12 godina rada, želja Sedlara i njegovih suradnika bila je da doprinesu istini o Jasenovcu koje je bila prešućivana i iskrivljavana godinama.
Sporno pismo Ante Pavelića upućeno Mili Budaku redatelj je dobio u Beogradu, a autotentičnost je potvrđena iz Izraela. U pismu Pavelić upućuje Budaka da djeluje na Vjekoslava Maksa Luburića kako bi spriječio njegovo, po Paveliću, kršenje zakonskih normi tadašnje NDH. U prijevodu Pavelić pokušava spriječiti Luburića u provođenju nasilja. Netrepeljivost između Pavelića i Luburića Sedlaru je potvrdila i Višnja Pavelić, kći Ante Pavelića.
Po Sedlaru fašizam i komunizam su dva zločinačka sustava, ali njegova želja nije bila optuživati ikoga, već težiti iznošenju povijesne istine. ” Ni u jednom trenutku nisam pokušao opravdati ustaški režim ili prežutjeti da su ubijani nedužni ljudi, međutim nekima je smetalo što smo govorili i o Jasenovcu koji je trajao od 1945. do 1951. godine. Ukratko treba revidirati sve što je krivo. Ono što je činjenica je da su ljudi ubijani bez suđenja u Jasenovcu i za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. I to je žalosna istina,” zaključuje Sedlar.
Film je već prikazan i u inozemstvu gdje je pobudio veliku pažnju javnosti. Naime do sad novija istraživanja nisu ugledala svjetlo dana u tolikom razmjeru da “izlaze” iz okvira naše Domovine. ” Povijest nije stala s tim što je ispričano u komunističkoj Jugoslaviji, a nažalost u to vrijeme je ispričana masa laži,” tvrdi Sedlar i dodaje kako je važno sve knjige i filmove, po uzoru na židovski narod, koji ukazuju na istinu o Hrvatskoj i našem narodu prevesti na strane jezike i time svijetom proširiti informacije.
Što se tiče Jasenovca, Sedlar je svoju priču završio, ali po pitanju hrvatske povijesti radit će i dalje. Jedna od sličnih tema je film Nisam se bojao umrijeti. Priča je to o Antonu Kikašu, emigrantu iz Kanade, koji je sletio na zagrebečki Pleso boeingom 737 “Uganda airlinesa” u kolovozu 1991. godine dopremajući 18 tona lakog pješakog i protuoklopnog naoružanja za Zbor narodne garde. Nakon toga je uhićen od strane oficira JNA, prebačen u Beograd i tu se nastavlja njegova životna kalvarija u borbi za hrvatske interese. Premijera filma je krajem kolovoza u Zagrebu, a Sedlar je započeo i jednu veliku priču o generalu Janku Bobetku. Dakle, pred nama su vremena kad ćemo možda imati malo više mogućnosti zaviriti u drugu stranu hrvatske povijesti, onu za koju su mnogi dali život, jer nisu htjeli šutjeti.
no images were found
