U posljednjih tridesetak godina, izgubili smo gotovo 139 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola. Hrvatska ima jednog učitelja na 8,6 učenika u osnovnoškolskom obrazovanju, po čemu je među najlošijima u EU gdje je prosjek 12,3. U niz područnih škola neće biti ni jednog prvašića, a i u nekim matičnim školama u općinama jedva su napunili jedan razred prvašića.
Kakva je situacija s učenicima na području Okučana, provjerili smo s pedagoginjom Marinom Bujas:
-” Kao i svugdje, na nacionalnoj razini broj djece opada. Kod nas je dva razreda djece manje u odnosu na prošlu godinu, u odnosu na posljednjih sedam godina imamo 10 razrednih odjela manje odnosno 200 djece manje. Područne škole imaju jako mali broj djece, u ranijem periodu zatvorili smo dvije. Projekcije su da neće biti bolje, nadamo se da će se situacija barem stabilizirati da svake godine upisujemo isti broj djece. To je naša stvarnost. Kada razgovaram s djecom o odabiru zanimanja, to što želimo nekada je deficitarno, to treba uzeti u obzir, međutim važno je baviti se poslom koji voli. Jedino tako će biti zadovoljan, uspjeti u području koje voli. Oni koji žele postati učitelji, neka idu u tom smjeru, trendovi se mijenjaju možda novi trend cjelodnevne škole donese neka nova radna mjesta i zapošljavanja. Djeci i mladima uvijek poručujem da idu u područje koje vole,” – poručila je pedagoginja Bujas.
-” Raditi s djecom je zahtjevno, potrebno je puno energije, znanja, došlo je novo vrijeme kada učitelj nije autoritet, sada sve što učitelj kaže preispituje se, od učenika do roditelja. Svi znaju odgajati, međutim roditelji su odgajatelji po biologiji, učitelji po kompetenciji. Odgoj je planiranje od najranije dobi. Cilj je formirati dobrog čovjeka, dok odgojno obrazovni radnici imaju puno teorijskog znanja.”
-” Neka istraživanja pokazuju da je 70% djece ima psihičkih poteškoća, u vidu anksioznosti ili drugih psihičkih poremećaja. To možemo jednim dijelom pripisati mobitelima gdje djeca provode puno vremena na društvenim mrežema. Ne treba strahovati, odgoj je uvijek isti proces, roditelj i obitelj su primarni socijalni čimbenik. Želim ohrabriti roditelje, kakvu osobu želite odgojiti u svojoj obitelji takvu ćete i odgojiti, vrijednosti, pravila, dijete će preuzeti iz svoje obitelji. Odgoj treba biti kombinacija pravila, granica, rutina..to u djetetovoj svijesti stvara osjećaj sigurnosti. S druge strane treba djetetu objasniti i posljedice ukoliko odstupi od pravila, ne fizičkim nasiljem. To je ponižavajuće, narušava zdrav razvoj, i najmanji razumiju što im želite reći. Roditelj treba biti sigurna luka, osoba kojoj se uvijek mogu obratiti, postoje granice ali je jako potrebno i zagrliti, poljubiti, dokazati emocije, dati pažnju kako bi izrasli u kvalitetnu osobu.”
Tradicionalna nastava više ne prolazi, dolaze nove drugačije generacije koje gledaju i spoznaju svijet oko sebe na neki novi način. Kada vas mladi procijene da ste osoba vrijedna poštovanja, cijenit će vas, bit ćete autoritet.
-” Nećemo prebacivati odgovornost, ako se odradi na način koji treba, zajedno ćemo odgojit generaciju dobrih ljudi koji će biti odgovorni, aktivni, samostalni, vjerujem da nas ne čeka neko loše vrijeme,” – pozitivna je u pogledu budućnosti pedagoginja Bujas.
