Iva Radošić magistra logopedije iz Logopedskog centara Malik rođena je Zagrepčanka koja se odlučila vratiti u Slavoniju i otvoriti privatnu ordinaciju.
Željela je doći na područje u kojemu je logopedija deficitarna struka. Ivin suprug je iz Starog Petrovog Sela i zapravo je povratak u manju sredinu bio pun pogodak.
Iznimna deficitarnost logopedske usluge ubrzala je ideju o pokretanju privatnog logopedskog centra koji se sada nalazi u Potočnoj 9.
-” Za terapiju je važna pravovremenost, trebalo bi puhati na hladno. Postoje djeca koja kasnije progovore i s njima bude sve u redu, to je 40% djece, ostatak treba svakako doći provjeriti jer će imati poteškoće s kojima se logoped bavi. Svakako bi roditeljima preporučila inicijalni razgovor, mi logopedi na temelju osnovnih informacija možemo procjeniti je li to dio urednog razvoja ili sumnjamo na određenu poteškoću. Kada dijete u prvoj godini ne komunicira, ako izostane gesta pokazivanja, kada beba ne sudjeluje u komunikaciji i pasivna je. Logopeda treba posjetiti što prije ukoliko se radi o djetetu koje je visokorizično za razvoj nekih teškoća, djeca koja su rođena ranije, koja su imala oblik krvarenja, ili djeca koja imaju određene sindrome, poteškoće sa hranjenjem..To su sve crvene zastavice u prvoj godini kada bi se roditelji trebali javiti logopedu, to se sve tolerira do 18 mjeseci života no pod nadzorom logopeda,” – ističe Radošić.
-” Promijenila se cjelokupna statistika poremećaja kod djece. Što se autizma tiče, nagli je porast broja teškoća. Neki od uzroka su napredak medicine, logopedska dijagnostika je poboljšana, možemo brže i ranije prepoznati teškoću, nešto što bi ranije ostalo neprepoznato i prebačeno na prilagođeni školski program danas se puno više radi i educira te će na sistematskim pregledima uočiti problem. Danas je moderna medicina omogućila velikom broju djece da prežive, no veliki broj njih ostaje visokorizičan za nastanak poteškoća. No tu je i faktor brzog načina života, djete se u gustom rasporedu ne može snaći i živjeti u trenutku, promjene se događaju ubrzano, roditelji su preopterećeni i ostavljeni sami sa djetetom što se prije raspoređivalo na više članova obitelji,” – kaže logopedinja Iva i dodaje kako je izlaganje ekranima nemoguće izbjeći. Djeca će kroz iskustva crtića i pjesmica profitirati i steći određena znanja no traži se umjerenost i zlatna sredina.
-” Veliki je problem ekranizacija beba, roditelji se mobitelima okreću kao prema dadilji koja će umiriti dijete. Mozak djeteta u ranoj dobi je iznimno osjetljiv, ako se dijete uči brzim izmjenjujućim slikama i podražajima koje će kasnije tražiti u stvarnosti i tu dolazi do problema s pažnjom. Manjak jezične ekspresije je sve veći problem. Nakon godinu i pol može se na kratko djetetu pokazati određena fotografija no sve treba biti kratko, kontrolom roditelja. Ekrani mogu biti korisni ako ćemo ih služiti kao sredstvo za poboljšanje i razvijanje komunikacije. Veći je problem ekranizacija roditelja koji mobitele traže kao relaksaciju, znaju se zadubiti u ekran i provesti veliki dio vremena koji mogu kvalitetnije iskoristiti u druženju s djecom. Važna je umjerenost,” napominje Radošić.
