Moguće su nestašice goriva, povećanje gužvi, pogotovo u najopterećenijem području Zagreb-Karlovac, smanjenje sigurnosti na cestama i pad profita od cestarina te pad kvalitete goriva, s nesagledivim posljedicama
Država bi trebala smanjiti trošarinu na gorivo, a smanjeni prihod od trošarina vratio bi se višestruko. Neprirodno, tržišno neutemeljeno i neodrživo ograničenje cijene goriva moglo bi biti štetno za sve i vratiti nam se poput bumeranga.
Tržišna inspekcija trebala pokrenuti akciju provjere kontrole kvalitete goriva na našim crpkama i to provoditi kontinuirano tijekom sezone. To im je, konačno, i obveza, jer bi mogući problem s kvalitetom goriva mogao imati nesagledive posljedice za hrvatski turizam, a i gospodarstvo.
Autor: Željko Marušić
Povijest nas ući da su ograničenja cijena strateških proizvoda uvijek donosila više štete nego koristi. Toj je mjeri 1980-ih pribjegavala vlada (SIV) bivše države (SFRJ) i iz nje su proizašle nestašice, bujanje sive ekonomije, mito i korupcija. Sjetimo se nestašica na tržištu, od energenata i osnovnih potrepština do automobila. Kad nečega nema na tržištu, ne pita se ni za cijenu, niti kvalitetu. Priče kako naš deterdžent nekako lošije pere od stranog posebno su se uočavane sredinom osamdesetih, osjećalo se da ni čokolade nisu kakve su bile. Nedostajalo je motornog ulja, ali uvijek ga se moglo kupiti “ispod pulta”, ali po 50 posto većoj cijeni.
Najzanimljivija je priča bila s automobilima. Cijene se ograniče, a proizvođači prestanu proizvoditi postojeće modele (!), za koje vrijedi ograničenje cijena i predstave “nove”, za koje ograničenja ne vrijede. Tako je Zastava 750 (Fićo) iz Kragujevca postala Zastava 750 LC, Citroën Dyane 6 iz Kopra – Citroën Dyane 6 L, Renault 4 TL iz Maribora – Renault 4 TL Special, a Volkswagen Golf J iz Sarajeva – Volkswagen Golf J GL. razlikovali su se u samo nekoliko detalja u opremi. Od takvog tržišnog “cirkusa” nitko nije imao koristi, a na gubitku su bili svi.
Sada se to radi s gorivom (benzinom i dizelom), što ima koristi i mnogi su dočekali s odobravanjem. No, ove mjere, uz kratkoročne koristi, jer štiti standard građana i sprječavaju domino-efekt povećanja cijene goriva na sve ostale cijene, a donose i političke poene vladi, kriju i zamke, kratkoročne i dugoročne:
1. Nestašice goriva
2. Povećanje gužvi, smanjenje sigurnosti i pad profita od cestarina
3. Pad kvalitete goriva
Nestašice goriva izgledna je posljedica, na što nam već ukazuju slovenska iskustva. Mali i srednji distributeri već posluju praktički bez profita (priče kako su već mjesecima u minusu dio su pregovaračke taktike), no ako ove mjere potraju, crpke bi se mogle početi zatvarati, a problemi se mogu očekivati i kod većih distributera.
Skuplje gorivo na autocestama, poznata je mjera iz razvijenijih zemalja EU-a (Njemačke, Francuske, Italije, Austrije…), ali ona krije dvije zamke. Prvo, ono što je dobro u njihovim uvjetima, ne mora biti dobro u našim, pogotovo što na nju nisu navikli naši najbrojniji turisti iz Češke, Slovačke i Poljske, koji uvelike dolaze s dizelskim automobilima, za razliku od Nijemaca, a dizelsko gorivo na autocestama će biti skuplje čak 11,4 posto (benzin za 4,2 posto).
Područje Zagreb – Karlovac je baš u zoni očekivanog tankiranja goriva, što bi moglo izazvati povećanje ionako velikih prometnih gužvi u tom području (silazak s autoceste na državne i županijske ceste. Drugo, to bi te turiste moglo (dodatno) motivirati da u Karlovcu siđu s autoceste A1 te prema srednjem i južnom Jadranu, krenu kraćom državnom cestom D1, radi uštede na gorivu (u količini i cijeni) te cestarini. To može izazvati dodatne velike gužve i smanjenje sigurnosti.
Kvaliteta goriva na našim crpkama je dobra, za razliku od situacije početkom 2000-ih kad domaće gorivo nije bilo usklađeno s europskim normama i novim turbodizelskim motorima s direktnim ubrizgavanjem. Ispunjavaju Europske norme EN 228 i 590. No oni koji češće voze u inozemstvu potvrdi će vam da kad se tankira Austriji i Njemačkoj, pa čak i Sloveniji, automobil s količinom goriva iz spremnika može prijeći pedesetak kilometara više, osjeća se da i ljepše radi i bolje vuče.
Službeno, kvaliteta goriva na domaćem tržištu jednaka kao i u razvijenijim zemljama EU-a, jednako kao i kvaliteta brendiranih čokolada, konzervirane hrane, praška za pranje rublja… Službeno da, ali stvarno postoje razlike, što je poznato svima i o tome postoje čak i relevantna istraživanja. Usto, kad je u Hrvatskoj posljednji put napravljeno opsežno istraživanje kvalitete goriva? Pod pritiskom medija bilo je to 2014., a prije toga 2006. Kakva goriva točimo na našim crpkama, pogotovo izvan turističke sezone i kako će na kvalitetu naših goriva utjecati odluka Vlade o limitiranju cijena benzinskog i dizelskog goriva na našim crpkama?
Kvaliteta goriva, a to se tiče energetske vrijednosti, čistoće i aditiva važna je za performanse i potrošnju goriva, te pouzdanost, odnosno trajnost vitalnih dijelova i sklopova, u sustavima napajanja i izgaranja. To je posebice važno kod novih motora, benzinskih, dizelskih i hibridnih, koji su odreda opremljeni turbopunjačima, složenim sustavima visokotlačnog ubrizgavanja te pročišćavanja ispušnih plinova. Zbog toga se na našim tržištima nude i goriva premium kvalitete, Premium, Class, Q Max, Ecto…
Ako se limitiraju cijene, može se očekivati pad kvalitete. Benzinsko i dizelsko gorivo se proizvodi iz sve skupljih sirovina, u sve skupljem tehnološkom procesu (cijene energenata, posebnih sredstava i aditiva), pa proizvođači, ako im se stavi financijska omča oko vrata, mogu kvalitetu sniziti na donju razinu propisanih normi. Veći se rizici kriju kod malih distributera, koji će se boriti za golo preživljavanje. Posljedice točenja goriva neodgovarajuće kvalitete ne osjete se odmah (osim ako nije riječ o velikim poremećajima kvalitete, većem udjelu nečistoća i vode), a potom tko zna gdje će biti Čeh, Slovak…, kad ulije gorivo i hoće li nastali problem moći povezati s konkretnom pumpom. To nije dobro…
Zbog toga bi tržišna inspekcija trebala pokrenuti akciju provjere kontrole kvalitete goriva na našim crpkama i to provoditi kontinuirano tijekom sezone. To im je, konačno i obveza, jer bi mogući problem s kvalitetom goriva mogao imati nesagledive posljedice za hrvatski turizam, a i gospodarstvo.
No, prije svega, država bi trebala smanjiti trošarinu na gorivo, a smanjeni prihod od trošarina vratio bi se višestruko. Neprirodno, tržišno neutemeljeno i neodrživo ograničenje cijene goriva moglo bi biti štetno za sve i vratiti nam se poput bumeranga.
