Na današnji dan 30. svibnja 1990. konstituiran je prvi višestranački hrvatski demokratski Sabor nakon 45 godina totalitarističkog komunističkog saziva Hrvatskog Sabora bez biračke volje naroda. Tih 45 godina bilo je „mračan zastoj“ u višestoljetnom djelovanju Sabora, a osobito što se to dogodilo nakon stogodišnjeg građanskog parlamentarizma i prvih višestranačkih izbora za hrvatski Sabor 1848.

30. svibnja dugo se slavio kao Dan Državnosti i bio je u hrvatskom narodu zaživio kao najveći spomen-blagdan hrvatske državnosti, a imao je u hrvatskom narodu značaj kakav ima „Dan zahvalnosti“ u SAD-u ili „Pad Bastille“ među Francuzima.

Ukinula ga je „narančasta koalicija“ (zanimljiv naziv koji se koristi i u drugim tranzicijskim zemljama za tzv. naprednu oporbu) na čelu sa SDP-om 2001. godine „jašući na konju baršunaste revolucije“ pod nazivom detuđmanizacija, a sa ciljem odmicanja od prethodnih deset godina hrvatske državnosti.
Novi Dan državnosti uveden od „narančaste koalicije“ 25. lipnja nikada nije zaživio u hrvatskom narodu kao 30. svibnja, tako da se mnogi Hrvati i danas sa sjetom sjećaju starog Dana državnosti obilježavanog uz radost i prisutnost velikog broja građana širom Hrvatske.

Žalostan je podatak da zbog ovih odluka Premijera Račana i njegove Vlade samo 35 % Hrvata danas zna da je 25. lipnja Dan državnosti, dok ih 27 % još uvijek drži da je to 30. svibnja!

Povijest Dana Državnosti

Taj svibanjski dan, koji se do 2001. slavio kao blagdan hrvatske državnosti, počeo je povratkom stare tradicije. Uoči prvog zasjedanja Sabora brojni zastupnici i uglednici na čelu s Franjom Tuđmanom prisustvovali su svečanoj misi u zagrebačkoj prvostolnoj crkvi. Kardinal Franjo Kuharić u svojoj je propovijedi ocijenio pobjedu demokracije prekretnicom u narodnom životu i izrazio uvjerenje da će se u budućnosti ostvarivati duhovni, moralni, kulturni i ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska domovina.

Zasjedanje Sabora

U svečarskom tonu održano je i prvo zasjedanje demokratski izabranog Sabora. Izabrani zastupnici tada su na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, kojem su nazočili i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske i predstavnici vjerskih zajednica, izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić.

Proglašenje rezultata glasovanja za predsjednika Predsjedništva – izbor Franje Tuđmana – popraćen je aklamacijom sabornika. Franjo Tuđman u nadahnutom je govoru podsjetio na važne datume hrvatske povijesti i borbe hrvatskog naroda za očuvanje svoje državnosti, naglasivši da je upravo sada učinjen presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskog naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji. Kao glavni cilj u najbliže vrijeme naveo je donošenje novog Ustava Republike Hrvatske s uspostavom demokratskih sloboda građana i državnim suverenitetom kao temeljnim odrednicama. Prvi predsjednik novog Sabora Žarko Domljan predao je zatim dr. Franji Tuđmanu predsjedničku lentu u bojama hrvatske trobojnice.

Proslava na Trgu

Poslije zasjedanja Sabora na središnjem zagrebačkom trgu, tada još Trgu Republike, održana je veličanstvena narodna proslava na kojoj su građani burno pozdravili upravo izabrano državno Vrhovništvo. Na simboličkoj razini 30. svibnja 1990. inauguriran je kao “rođenje nove Hrvatske” tijekom svečanosti na današnjem Trgu bana Jelačića, kada je netom izabran predsjednik Franjo Tuđman položio kruh, pero i zlatni dukat, kao simbole života, blagostanja, znanja, kulturnog napretka i bogatstva, i to u zipku koju je blagoslovio kardinal Franjo Kuharić. Tog je dana doista, bitno i simbolično, ponovno rođena hrvatska država i u toj je državi počeo proces obnove europske parlamentarne demokracije, koja je nestala u vrtlogu Prvoga svjetskog rata i stvaranjem Jugoslavije. U smiraju dana, koji je hrvatskom narodu vratio ponos i dostojanstvo, nezapamćeno mnoštvo ljudi proveselilo se do kasno u noć uz Jarun.
Veselje se prenijelo i na druge gradove i mjesta domovine, kao i na sva mjesta gdje su živjeli hrvatski ljudi.