O putopiscu kojega smo upoznali još u osnovnoškolskim klupama večeras se govorilo na predavanju koje je organizirao novogradiški ogranak Matice hrvatske, Gradski Muzej, a povodom Mjeseca hrvatske knjige i u susret nadolazećem Danu grada.

O Matku Pejiću su pisale povijesti, književnosti, ušao je u udžbeničku literaturu, s oduševljenjem smo čitali njegove „Skitnje“ objavljene 1967., a impresivno je bilo čuti stručno mišljenje večerašnjeg gosta – prijatelja Matka Pejića i povjesničara umjetnosti, likovnog i književnog kritičara Milana Bešlića- Prisutnima je za uvodnu motivaciju prekrasni Pejićev putpis pročitala profesorica Morana Plavac, a sve prisutne pozdravio profesor Josip Ostić – predsjednik novogradiške Matice. Književnu riječ često treba upijati i podsjećati na važnost naših književnih ličnosti pa tako i  Matka Pejića – erudita koji je svoje znanje, osim u Zagrebu, skupljao i stručno usavršavao u Parizu i  Londonu. Premda je čitavog života bio blizak sveučilišnom ambijentu, nije dušu prodao za katedru. Puno je pisao za novine, a u zrelim je godinama doživio najveća priznanja i visoke ocjene književnih vrijednost. Osim po mnogim feljtonima, esejima,  kritikama, pjesmama i knjigama, kulturna javnost Pejića  posebno cijeni po putopisima bogatim detaljima iz maštovitog svijeta.

Pisao je putopise jer su mu omogućavali najveću slobodu u organiziranju književne građe, a dok je fotografirao stvarnost, nikada nije napustio blisku misao o skoroj smrti koja vreba svakoga putnika. Notirao je i detalje prirode te ih zaustavljao u okvire svojih prebujnih asocijacija. Ove je detalje na sličan način izrekao i kritičar Milan Bešlić, posebno naglasivši Pejićevu vizualnu crtu te ga nazvao piscem najslikovitijih opisa u hrvatskom jeziku tijekom 20. stoljeća. Velik je utjecaj na Pejića ostavio slikar i profesor Ljubo Babić, a slikarstvu je dao doprinos s monografijama Vladimira Becića, Josipa Račića i Slave Raškaj. Istaknuo je nepoznanicu kako je Pejić bio veliki akvarelist prirode i žene. U svom je predavanju Bešlić napravio i neke stilske odrednice Pejićeva slikarstva u kojemu osim prikaza žene, dominira i priroda slavonskog i mediteranskog podneblja te europskog sjevera i Španjolske. Povijest umjetnosti ima zadaću posvetiti se slikarskom radu Matka Pejića te ga kulturnoj javnosti predstaviti i kao velikog slikara koji je volio umjetnost, a ne sebe u umjetnosti.

Autor: Mario Trupinić/photo: m.srednja.hr

Komentari
Prethodni članakU Slavonskom Kobašu održana promocija knjige “Ekološka zotehnika”
Sljedeći članakMartinjska večer u Maloj na zadovoljstvo svih