Ubijeni novinar Siniša Glavašević simbol je stradanja Vukovara koji je prije 28. godina, 18. studenog, pao u ruke srpskog agresora.

Siniša Glavašević, rođen 4. studenog 1960. godine, bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Za vrijeme dok je grad bio u okruženju, glas ovog novinara bio je glas Vukovaraca koji je nastojao pronijeti istinu o stvarnom stanju u ovom gradu. 

Posljednje izvješće Siniša Glavašević poslao je iz vukovarske bolnice gdje je ležao ranjen krhotinama granate 18. studenog navečer. Dva dana nakon pada Vukovara iz vukovarske bolnice odveden je na nepoznatu lokaciju, a tijelo mu je pronađeno nakon ekshumacije masovne grobnice na Ovčari 1997. godine.

“Priča o gradu” je vjerojatno najpoznatiji esej iz pera Siniše Glavaševića, a objavljena je u njegovoj zbirci “Priče iz Vukovara”.

Priča je to o brutalnom razaranju, ne samo grada već i njegovih stanovnika, svega što su bili ili mislili da jesu, svega što su imali ili htjeli da im pripada, ali ona je ujedno i poziv Glavaševićevim sugrađanima na ljubav i oprost, na okretanje budućnosti, novim počecima… Pomalo je to priča o svima nama.

 

Priča o gradu

“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.”