Prašnik je još prije 85 godina izuzet iz redovnog šumskog gospodarenja. Željelo ga se sačuvati za buduće generacije i mlade šumare i prirodoslovce koji će ondje imati priliku vidjeti izvornu slavonsku šumu. Riječ je o prašumi koju tvore stara stabla hrasta lužnjaka Quercus robur L., bukve Fagus sylvatica L. i običnog graba Carpinus betulus L. Naziva se prašumom jer čovjek nije utjecao na nju više od 80 godina pa se šuma vratila svom izvornom izgledu kakav su imale davne šume poplavnih panonskih dolina. Prema podacima iz 1979. godine (Matić i sur., „Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar, studija ekološko-uzgojnih osobina“, Šumsko gospodarstvo „Josip Kozarac“, Nova Gradiška, 1979.) Prašnik broji 1487 stabala hrasta lužnjaka i 48 stabala običnog graba i bukve. Hrastovi divovi visoki su i više od 40 m, prsni promjeri debla im dosežu 200 cm, a jedno stablo može imati drvnu masu veću od 50 m3. Procjenjuje se da je današnji broj hrastovih stabala manji, a da se povećao broj grabovih stabala.
Sam Prašnik je svojim postajanjem velika pohvala i priznanje hrvatskoj šumarskoj struci koja je i prije 80-tak godina uvidjela kako vrijednost i značenje ove šume nadilaze materijalnu vrijednost drva od kojeg je sazdana. Čak 90 % naših šuma su prirodne šume u kojima se utjecaj čovjeka nastoji minimalizirati. Takva politika upravljanja omogućuje očuvanje složenih šumskih ekosistema i bioraznolikosti. Hrvatske šume su dobile i certifikat FSC koji je potvrda da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Upravo zbog toga Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije vidi u Hrvatskim šumama partnera s koji će raditi za dobrobit i očuvanje šuma i njihova živog svijeta.
Ljepote Prašnika možete upoznati samo uz pratnju ovdašnjih šumara, koji će vas stručno upoznati s vrijednostima ove hrastove prašume, a i sigurno provesti šumskim stazama i puteljcima. Kako bi priču o starim hrasticima približili djeci i mladeži članovi HŠD ogranak Nova Gradiška odlučili su prikupiti, evidentirati i razmnožiti genetski materijal od najvećeg HRasta (s pravom zaslužuje dva velika slova) u Europi.
O impresivnosti ovog gorostasa pisali su i priznati svijetski znanstvenici Jeroen Philippona (Nizozemska), Kouta Rasanen (Finska) i Michael Spraggon (Engleska). Svoja zapažanja objavili su na portalu www.monumentaltrees.com gdje sad zaljubljenici u prirodna bogatstva iz čitavog svijeta mogu vidjeti i naše ljepote, za koje većina stanovništva našeg kraja i nije upoznata. Ovo svjedočanstvo nam je uzor da ovu šumu još više valoriziramo, kako kroz turističku ponudu načeg kraja, tako i edukativnu za školsku djecu i ostale zainteresirane za prirodne ljepote našeg kraja.
Kako se vrijeme nicanja našeg gorostasa poklapa i s vremenom odlaska turske vojske iz ovih krajeva, odnosno formiranjem granice Austrougarske monarhije, odlučili smo posaditi potomstvo ovog hrasta uz granicu na Savi, odnosno obilježavajući prvi puta Svjetski dan šuma u Europskoj uniji, posadit će mo prvu sadnicu hrasta u gradski park u Staroj Gradiški tik do garnice Europske unije.
Kako se vrijeme nicanja našeg gorostasa poklapa i s vremenom odlaska turske vojske iz ovih krajeva, odnosno formiranjem granice Austrougarske monarhije, odlučili smo posaditi potomstvo ovog hrasta uz granicu na Savi, odnosno obilježavajući prvi puta Svjetski dan šuma u Europskoj uniji, posadit će mo prvu sadnicu hrasta u gradski park u Staroj Gradiški tik do garnice Europske unije.
Autor: Nikola Knežević/Mario Bošnjak
