Operacija “Bljesak” – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH započela je 1. svibnja 1995. u ranim jutarnjim satima napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio zapadnoslavonskog okupiranog teritorija iz pravca Novske i Nove Gradiške. Krajnji cilj bio je ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području.
Na glavnim pravcima napada bile su 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada, te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade, a u potpori pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i postrojbama specijalne policije.
U operaciji su prvi puta korišteni i masovniji udari hrvatskog zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu čime je postignuto dodatno taktičko iznenađenje neprijatelja.
U manje od trideset dva sata hrvatske snage koje su brojile oko 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani.
Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Tijekom akcije Srbi su srušili zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota HRZ-a koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju.
Vojno redarstvena operacija “Bljesak“ prethodila je operaciji “Oluja“ koja je uslijedila nakon tri mjeseca, čime je Hrvatska pokazala odlučnost da uspostavi državno-pravni poredak na cijelom svom području.
Nakon što smo iznijeli nekoliko činjenica vezanih za operaciju „Bljesak“, moramo se zapitati, a to su isto učinili hrvatski branitelji na obilježavanju „Bljeska“ danas (ponedjeljak 30. travanj 2012. godine) u Gornjim Bogićevcima, jesu li se hrvatski branitelji borili i ginuli za današnju Hrvatsku!?
Nezaposlenost, odlazak mladih, gospodarstvo na niskoj razini, nerazvijenost mjesta, samo su neke od činjenica s kojima se bore današnji stanovnici Gornjih Bogićevaca, Okučana, Stare Gradiške, Dragalića i ostalih mjesta u kojima se provodila Vojno-redarstvena akcija „Bljesak“.
„Na ove dane, kad bolje pogledam, sve nas je manje. Kad vidimo spomenik pred crkvom u centru Gornjih Bogićevaca, vidi se koliko je ovo mjesto plaćalo ceh u svim ratovima do sada, a mislim da je najpogubnija bila 1945. godina što su im napravili antifašisti, odnosno, nepismeni partizani koji su sudili na licu mjesta bez ikakvog obrazloženja i objašnjavanja istraga“, rekao je predsjednik Odbora za obilježavanje obljetnica 121. brigade hrvatske vojske i drugih važnih obljetnica iz Domovinskog rata, pukovnik Adam Tomičić na obilježavanju Vojno-redarstvene akcije „Bljesak“ u Gornjim Bogićevcima
„Nedavno se u Jasenovcu sve obilježavalo i slavilo, antifašisti u prvom planu, a hrvatski branitelji idu sve dublje u ćor sokak. Hrvatski sabor ukida donacije za Bleiburg, znači opet netko dijeli Hrvate i hrvatsku prošlost. Uvijek se ograđujemo od zločina kojeg u ratu mora biti, jer je sam rat kao zločin. Smatram da mi kao branitelji i dragovoljci 1991. godine ne možemo biti zločinci, jer nismo nikoga napadali, nego smo se branili. Nitko nije procesuirao nekakve likvidacije ljudi s ovoga područja, dok su ubijani roditelji ili nečiji djed koji je bio pripadnik Zbora narodne garde. To se nitko nikad nije sjetio niti je podigao nekakve optužnice.“, kaže Adam Tomičić.
„Nas branitelje jednostavno pokušavaju razjediniti kroz politiku. Mi kao Udruga dragovoljaca i veterana smo najjača udruga u hrvatskoj državi i trebale bi se sve braniteljske udruge priključiti, svi oni dragovoljci, bilo zavisni ili nezavisni, trebali bi biti zajedno, jer smo zajedno bili 1991. godine. Sada nas ima malo i ne treba se više pozivati na to da nas je bilo malo i 1991. godine. Bilo nas je malo, ali smo bili mlađi 20 godina. Neki su bili jedva punoljetni, a u Gornjim Bogićevcima je bilo i maloljetnih. Prije 20 godina mi smo bili neka snaga, jesmo to i danas koja može opet stati pred nekog neprijatelja i onda bi bilo to drugačije jer bi znali šta bi trebalo riješiti kako bi dočekali slobodu. Za ovu današnju slobodu se nije borio hrvatski vojnik!“, poručio je Tomičić na skupu u Gornjim Bogićevcima.
„On se borio da bude država slobodna i osigura svojim potomcima normalan život kako bi normalno zarađivali u svojoj državi i živjeli. Niti jedna vlast, pa ni ova sadašnja, neće pokrenuti istrage, te da se realno zna koliko branitelja ima. Priča se o 500.000. Da nas je toliko bilo mi bi vilama istjerali sve neprijatelje koji su došli u ovu državu. Ali nije nas bilo toliko. Nitko se ne usudi pitati šta si imao 1991. godine, a šta imaš sada. Tko je bio toliko sposoban da stvori milijunsku vrijednost svoga kapitala, ne kuna, nego eura? Znači mi smo branitelji bili naivni. Ne treba se nitko ispričavati i nama dizati pijetet i govoriti vi ste ovo, vi ste ono. Mi znamo šta smo. Nama samo treba dostojanstvo da naša djeca u svojoj državi može dobiti posao i raditi. Sva ova obećanja su bacanje magle u oči. Ponosni smo svi koji smo prošli Domovinski rat i pred Bogom smo ispravni. Nažalost sve nas je manje. Meni je to krivo i žao i nikada neću shvatiti gdje su naši drugi prijatelji koji su riješili svoje statuse i imaju i mirovinu i sve ostalo, da dođu i poklone se našim prijateljima koji su dali svoje živote. Dosta mi je već onih izreka kada netko kaže „Ki zgine pošteno, živi vječno“. Ja bih volio da ovi pošteno izginu koji nas sada pljačkaju, pa nek’ žive vječno“, kritički je komentirao Tomičić odnos prema hrvatskim braniteljima i trenutno stanje u državi.
Sedamnaest godina je prošlo od Vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, rekli bi neki hrvatski branitelji, kao da je jučer bilo, pogotovo čovjek koji je prvi ušao u oslobođene Okučane 1995. godine, a to je hrvatski branitelj Antun Zdunić.
„Strahovito je žalosno da je puno našeg naroda i pučanstva zaboravilo te dane, kada smo oslobodili i ušli u Okučane, te se vratili na područje gdje smo godinama živjeli. Uspjeli smo to uz puno žrtava, međutim danas se događa nakon 17 godina da se u Okučanima 01. svibnja samo radi reda obilježava jedna, za mene, veličanstvena akcija. Možemo danas raspravljati šta je bilo dobro, a šta nije, međutim mi branitelji smo bili ti koji smo stvorili suverenu Republiku Hrvatsku u kojoj danas svi mi živimo. Ono što je žalosno je da ljudi premalo daju počast i obol ovome što je stvoreno nekad, a kako daju obol tako će se i završiti.
„Visoki svjetski stručnjaci i vojni analitičari su procjenili da je “Bljesak” bio strahovito munjevita akcija. Ne bih ulazio u omjer snaga, ali zna se što je bilo. Krenulo se s četiri strane dijela Zapadne Slavonije. Neprijatelj je bio takav kakav je bio, normalno da je bilo poznato koliko je neprijatelja bilo. Međutim, ovo što je učinjeno s naše strane, ne mogu reći da je bilo sve čisto. No, ponavljam rat je rat, situacija u kojoj nema mjerila. Danas ljudi raspravljaju o situacijama da je netko napravio nekakvo zlo, ali se nitko nije zapitao za onog čovjeka koji je silom prilika postao vojnik i došao u psihotraumatičnu situaciju gdje se nije mogao ponašati kao normalan čovjek. Dogodilo se možda nekakvih situacija, to ne mogu tvrditi, neka ispitivanja govore da je možda bilo nekakvih zločina, možda i je, ali to je rat, nije nogometna utakmica. Ljudi su izgubili prijatelja, rođaka i bilo je takvih situacija. Smatram da je „Bljesak“ bio jedinstven i neponovljiv, ne daj Bože da se ponovi, ali ljudima koji su sudjelovali u njoj čestitam im 17. obljetnicu i pozdravljam sve svoje prijatelje pripadnike postrojbe 121. domobranske pukovnije.“, rekao je Antun Zdunić u razgovoru za Radio Nova Gradiška povodom 17. obljetnice Vojno-redarstvene akcije „Bljesak“.”
Nakon ovih riječi Adama Tomičića i Antuna Zdunića, moramo se zapitati, hoće li i ovogodišnje središnje obilježavanje akcije „Bljesak“ u Okučanima biti samo reda radi, gdje će se okupiti hrvatska politička krema, a hrvatski branitelji, roditelji i članovi obitelji poginulih branitelja opet staviti u drugi plan!? I to je današnja hrvatska realnost, za koju su se, izgleda, branitelji uzaludno borili i ginuli na bojištu.
Autor: Nikola Knežević
