Što to znači? To različitim ljudima znači toliko različite stvari, da one često proturječe jedna drugoj. Može to, na primjer značiti da je Bog cilj i izvor života, ili je tek mladenačka zanesenost; to znači ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe – ili ga izopćiti u sudbinu mnogo goru od smrti; može značiti i traženje mudrog savjeta. Benedikt XVI. istaknuo je koliko je današnja obitelj ugrožena, i nije jednom pozvao na njeno očuvanje nazvavši je „istinskom školom čovječnosti i vječnih vrednota“.

Govori nam naš Papa, stalno nam govori, da je u svijetu na djelu vladavina relativizma koji sve – a nadasve vrednote – želi proglasiti nedefiniranim i da donosioci odluka u društvu vrlo često, umjesto da štite i pomažu, institucionalnim okvirima dovode u pitanje sam temelj ljudske zajednice. Vraćamo se na ono gore spomenuto pitanje „i što mi je falilo u obitelji?“. Falila ti je očeva ljubav, nju nisi nikad upoznao, srećom je majčine ljubavi bilo toliko da si odrastao u zdravo ljudsko biće… no istaknuti nedostatak nečeg kao opciju jednaku ljubavi oba roditelja, odreći se u startu nečeg samo zato jer to možeš je emotivno sakaćenje i tebe, i tvog djeteta. Ne govorimo tu o nesretnim razlozima koji dovode do samohranog roditeljstva, već o onom stavu da želiš dijete kojemu u startu odričeš da iskusi očinsku ljubav. Ili ljubav majke. Obitelj jest bila, i bit će, stup ljudskog društva. Njen kamen temeljac, garancija naše međusobne povezanosti i ostvarenja. Zašto onda pored takvog građevnog materijala gradimo kuće od gipsa? Dokad će nam one trajati?

 

IZ KATOLIČKOG KALENDARA; sv. Rita – 22. svibnja 

 

Rita se morala veoma mlada udati, a zaručnik joj je bio sve prije nego dobar čovjek. Po naravi naprasit, brutalan, pa mu Rita postade ne samo žena već i žrtva. Podnoseći njegovu tešku narav, nije se nikada ni riječju potužila, makar mu je kao ropkinja bila u svemu ovisna. Čak je morala pitati za dopuštenje ako je htjela i u crkvu poći. Ona je zlo u njemu nastojala pobijediti dobrim. Nije to išlo brzo, ali malo pomalo svojom je blagošću i strpljivošću uspjela pobijediti vuka i pripitomiti ga. Njegovu je dušu privela k Bogu pa su neko vrijeme zajedno sretno živjeli u svojoj Roccaporeni. Riti su umrli roditelji i to bijaše za nju udarac, a onda uslijediše drugi udarci, baš kao na starozavjetnoga pravednika Joba. Jedne večeri, kad joj se muž iz Cascije vraćao kući u Roccaporenu, napadne ga neki čovjek i ubije. Htio se osvetiti, ali na tako svirep i neljudski način za jednu uvredu koja mu je prije bila nanesena. Nakon toga udarca u roku od godine dana umrla su joj i oba sinčića. Gospodin je uslišao molitvu majke koja je molila neka ih radije nevine uzme k sebi negoli dopusti da odrastu i onda se osvećuju ubojici svoga oca. Ona je gledala na ljudske uvrede i nepravde očima Evanđelja i zato je bila sposobna nepravdu radije podnijeti nego učiniti, uvredu oprostiti i zaboraviti. Oslobođena na tako bolan način svega onoga što ju je još vezalo uz zemlju, Rita je opet počela razmišljati o svom davnom snu, to jest o ulasku u samostan. Silom prilika morala se odreći svoga zvanja, ali sada ga je opet po svaku cijenu željela ipak ostvariti. Zato se uputila u obližnju Casciju u augustinski samostan Sv. Magdalene. Bila je odbijena. Redovnice su smatrale da udovica nije prikladna za njihov samostan. Rita je i dalje molila da je prime, ali sve bi uzalud. Rita se tada sa živom vjerom što premješta brjegove obratila svojim dragim svecima zaštitnicima: sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina, pa je oni prema jednoj predaji po noći uvedoše u samostan. Došavši u samostan, mnogo je razmatrala o Isusovoj muci moleći Isusa da i osjetno postane dionicom njegove muke. Bila je uslišana pa je na čelu zadobila ranu, koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, od koje je mnogo trpjela i koja joj više nije zarasla. činila je druge pokore, osobito post. Zadnjih je godina u patnjama, što ih je strpljivo podnosila, bila posve prikovana uz svoj siromašni ležaj. Od svega ju je 22. svibnja 1447. smrt oslobodila. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, još prije nego je Crkva izrekla o njoj svoj neprevarljivi sud. Svetom ju je proglasio 24. svibnja 1900. tek papa Leon XIII., nazvavši je “dragocjenim biserom Umbrije”.

 

SEDMA USKRSNA NEDJELJA

21.05.- pon. – Svagdan – 19,00 – +Stipo i ob. Tokić

22.05.- uto.- Svagdan – 19,00 – +Josip, Ana i Divna Jurešić

23.05. – sri. – Svagdan – 19,00 – +Kata i Janko Medved

24.05. – čet. – Marija Pomoćnica – 19,00 – +Milka Josipović

25.05. – pet. – Svagdan – 19,00 –

26.05.- sub.– Sv. Filip Neri – 19,00 -+Stjepan i Reza Kožić

27.05.- NED.–            PEDESETNICA. DUHOVI- 08,00 -+Ob. Hrestak i Koprivnjak

Ljupina 09,30 – +Jula Kovačević

                                                                     11,00 –  za župljane

Obavijesti:

– U ponedjeljak u 19,00 sati susret roditelja prvopričesnika i krizmanika

– U utorak u 18,30 sati pobožnost sv. Antunu Padovanskome

Nakon mise biblijski susret, susret vjere za odrasle.

– U četvrtak euh. klanjanje u 19,30 sati; nakana: za Crkvu

– U subotu u 21, 00 sati duhovsko bdijenje.

– Mjesec svibanj je posvećen Blaženoj Djevici Mariji te je svibanjska

  pobožnost svakoga dana u 18,30 sati.

 

DAROVATELJI : TRAVANJ – JUG: Viktor Akmačić 100,00; Senija i Mišo Fudurić 400,00; ob. Šaško 150,00; Vladimir Jurić 1000,00;Nikola Ljubičić 50€; jedna osoba 2000,00; Vida Baković 100,00; Milan Špehar 200,00; Terezija Karić 200,00; Jelena Turkalj 200,00; Stjepan Stipančević 200,00;  Ivan Štivčević  100,00; Zdenko Gubić 200,00; Vinko Vonić 100,00, Manuela Figurić 300,00; Mirko Mulac 250,00; Prutki Ivan 100,00; Slavko Barun 200,00; Ana Savi 150,00; Ana Lekić 200,00; Antun Ćustić 100,00; Jozo Gubić 50€; ob. Ciprić 300,00; Drago Škarica 100€; jedna osoba 200CHF; Marijan Mihaljević 100,00; Darko Bošnjakovć 200,00; jedna osoba 100,00; Rozalija Vrban 200,00; Ivan Kožna 100,00; Zvonko Cibarić 100€; Miroslav Strinavić 50€; Stjepan Dubinko 500,oo; Stjepan Posavčević 200,00; Marko Vidić 50,00; jedna osoba 1000,00; Mara Valešić 200,00

LJUPINA: Mato Prskalo 40€; Zorka Berić 100,00; Alojz Marjanović 100,00; Manda Barković 100,00; Ivan Kovačević 200,00(Ljupina 62); Dragan Sakač 200,00; Zlatko Dukanović 200,00; jedna osoba 100,00; Ivan Kolić 50,00, Nikola Špehar 200,00.

Autor: vlč. Jozo Jurić

Komentari
Prethodni članakPivo “Bošnjak” – najbolje hrvatsko pivo
Sljedeći članak“Brkovi” i “Pulloveri” “zapalili” Novu Gradišku