Stručni simpozij jutros je otvorio ravnatelj ustanove, fra Dario Verni, a sva su se predavanja odvijala uz simultani prijevod na talijanski i hrvatski jezik. Veliki broj medicinskih i nemedicinskih stručnjaka iz svih dijelova Hrvatske, ali i Italije, pokazao je izniman interes za temu o kojoj i europske medicinske instutucije itekako imaju još štošta za reći, obzirom, kako su mreže palijativne skrbi ustanovljene u samo malom broju zemalja.
Ono u čemu često griješimo kada je terminologija u pitanju, upravo je pojam palijativne skrbi. Untaoč opće prihvaćenom uvjerenju kako je riječ o skrbi bolesnika kojima je ostalo još samo nekoliko mjeseci života, palijativna skrb počinje onog trenutka kada je pacijentu dijagnosticirana neizlječiva bolest. Iako su u 60 posto slučajeva neizlječive bolesti uglavnom one onkološkog tipa, prema klasifikaciji 40 posto bolesti čine staračke demencije, neonkološke bolesti, bolesti neurološkog i degenerativnog tipa. O takzovanoj “Bijeloj knjizi” standarda i normativa za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, govorio je na početku cjelodnevnog stručnog usavršavanja, primarijus dr.znanosti Zoran Lončar, zamjenik ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Hospicijska i palijativna skrb zahtijeva iznimno stručan i interdisciplinarni pristup, ali i ekipu sastavljenu od volontera, liječnika, psihologa, psihijatara, te svih onih koji će bolesniku omogućiti zadovoljenje psihofizičkih, duhovnih i socijalnih potreba. Hrvatska je u ustrojavanju mreže palijativne skrbi još jako daleko od europskih standarda, koji zahtijevaju organizaciju sustava kroz više razina – opću, specijalističku, te na kraju, centre izvrsnosti koji će dugoročno iznjedriti sama struka. Poražavajuće je kako na sva četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj još uvijek nema katedre za palijativnu medicinu niti mogućnosti za specijalistička usavršavanja. Upravo stoga sustav i mrežu hospcijske i palijativne skrbi tek treba ustrojiti.
Ono što Hrvatska ima trenutno, četiri su mobilna palijativna tima – u Istri, Rijeci, Zagrebu i Čakovcu, ambulantu palijativne skrbi u Osijeku, te na sekundarnoj razini odjele palijativne skrbi u Kninu, Novom Marofu, te u bolnici “Sveti Rafael”, Strmac. Naše medicinske ustanove za sada nude bolesnicima kućnu njegu, fizikalne terapije, usluge liječnika opće prakse, a ne smijemo zanemariti niti ulogu volonteskih timova, koja je u europskim hospicijima iznimno značajna.
Goste simpozija do kraja dana očekuje niz zanimljivih i stručnih tema, poput liječenja maligne boli, sveoubuhvatne procjene potreba bolesnika, gdje na snagu stupa duhovna komponenta, podrška bolesniku, terapeutska uloga obitelji u liječenju, te na kraju, s takozvanom listom prava umirućeg, upoznat će gost iz Italije, dr.med.Agostino Mascanzoni.
Organizacijom današnjeg simpozija Psihijatrijska bolnica “Sveti Rafel”, još jednom je nametnula visoke medicinske standarde liječenja, ali i potvrdila maksimum djelovanja bolničkog reda Svetog Ivana od Boga, obnova za humanizaciju koja uključuje ostanak uz bolesnika u svim fazama njegove bolesti, gostoprimstvo, te prije svega prilazak pacijentu na najhumaniji mogući način.
Autor: Simonida Tarbuk
