Svake srijede i subote, u sezoni povrća i češće, na gradskoj je tržnici Davorka Šarčević iz Orubice. Uvijek vedra, nasmijana, s osmijehom na licu za svakog kupca i sugrađanina.

Nastavlja, kaže, obiteljsku tradiciju dugu 25 dobrih godina, a možda i više. Na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu najviše uzgajaju povrće i žitarice za osobne potrebe:

– Suprug i ja smo naslijedili tradiciju povrtlarstva od bake i dide. Nije nam teško, od toga živimo i sastavni je to dio našeg života. Svake sam srijede i subote na tržnici, kada je sezona paprike i povrća onda sam svaki dan na tržnici, osim nedjelje. S ljubavlju to radimo, od toga živimo, doduše sada sve teže. Sada je situacija puno teža, ne mogu reći da se radi o „preživljavanju”, ali nije baš ni lako.

S vremenom sam stekla puno prijatelja, poznanika. Ljudi mi prilaze, kupe, porazgovaramo, priča krene sama od sebe – kaže Davorka.

Njen radni dan kreće već u ranim jutarnjim satima:

– Radni dan mi kreće u šest, sedam sati, ljeti i ranije, navečer…do „nekog doba”. Jedino nedjeljom ne radimo u poljoprivredi, moje slobodno vrijeme je kuhanje, čišćenje, peglanje, spremanje kuće…No, sve je to normalno i moj život. Posebno sam ponosna na svoju djecu, Klaru, koja je profesorica hrvatskoga jezika i Valentina koji radi kao medicinski tehničar u bolnici na Strmcu. Drago mi je što su postali „svoji ljudi”, rade i mogu skrbiti o sebi. Suprug i ja ostajemo i dalje „na zemlji”, radimo, no to volimo i nije nam teško – s osmijehom kaže Davorka.

 

no images were found

Komentari