Unatoč pokušajima i najčešće, lažnom moralu, razumjeti tuđi hendikep, baš i nije jednostavno.Stoga su aktivnosti koje provode udruge čiji članovi svakodnevno žive s nedostatcima, hvale vrijedne i jedine koje na pravi način mogu senzibilizirati javnost. U društvu bez predrasuda, kakvom težimo i kakvo želimo biti, osobe s hendikepom, ravnopravno bi trebale participirati u svakodnevnom životu lokalne zajednice.Tek onda kada takve osobe ne budemo doživljavali kao drugačije, moći ćemo reći kako smo kao društvu, uistinu evoluirali.

Udruga gluhih i nagluhih Nova Gradiška ,udruga je  koja okuplja osobe oštećena sluha (gluhe, nagluhe i gluhoslijepe), ali u roditelje gluhe djece i mladeži, u svrhu promicanja svih aspekata kvalitetnijeg života osoba  s hendikepom, ali i senzibiliziranja javnosti .
Udruga  organizirano djeluje na prevladavanju komunikacijskih barijera koje se, svakodnevno javljaju u životu gluhih osoba, sudjeluje u organizaciji i razvoju svih oblika društvenog života i sustava brige za gluhe osobe, kako bi oni, na njima odgovarajući način ostvarili svoja prava i obveze, a sve u području zaštite općih ljudskih prava.

Zbog komunikacijskih barijera gluhe osobe uvijek ostaju upućene jedne na druge, osjećaju se marginaliziranima te imaju snažnu potrebu za zajedničkim okupljanjem. Upravo stoga  i njihov odnos prema Udruzi sasvim je drugačiji nego kod drugih grupacija.

Novogradiška udruga gluhih i nagluhih, zahvaljujući kontinuiranom, studioznom radu i naporu,ali i “okretanju” ka novim tehnologijama i sredstvima Europske unije, uspjela je postati prepoznata u javnosti i nametnuti se brojnim edukativnim sadržajima, koji su, često , vrlo uspješno zainteresirali i osobe bez hendikepa.

Takva je i aktivnost koju najavljuju za subotu, 18.veljače, od 16 sati, kada će, u prostorijama Udruge, organizirati jedinstveni tečaj znakovnog jezika.
Znakovni hrvatski je oblik komunikacije , najrašireniji u gluhoslijepih osoba koje su relativno dobro usvojile standardni hrvatski jezik, te se potpomažu pojedinim znakovima hrvatskog znakovnog jezika. Kombinira se očitavanjem s usana i istovremenim korištenjem pojedinih znakova koji slijede red riječi na hrvatskom jeziku. Riječ je o sustavu vizualnih znakova koji, uz pomoć posebnog položaja (oblika šake), orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvore koncept odnosno smisao riječi. Znakovni jezik se ne izvodi samo rukama, nego uključuje i držanje tijela i glave, te izraz lica koji daju intonaciju. Koristi se najčešće u obiteljima u kojima je dvoje ili više osoba gluho, u zajednicama gluhih, te, nešto manje, u školama za gluhe. Znakovnim se jezikom mogu uz podršku prevoditelja, dobiti sve potrebne informacije iz javnog života na pristupačan način. Znakovni jezik, unatoč raširenom mišljenju, nije univerzalan. Svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se poput bilo kojeg drugog stranog jezika. S hrvatskim znakovnim jezikom, sve zainteresirane novogradiščane, sa, ali i one bez hendikepa, upoznat će Mirjana Juriša, poznata prevoditeljica Hrvatske televizije.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakTjedan psihologije u Hrvatskoj
Sljedeći članakSeminar o palijativnoj skrbi, njezi te potrebama bolesnika u bolnici na Strmcu