Milan i njegov otac Matija žive u 80 godina staroj kući bez vode sa 1400 kuna mjesečno. Nakon što su svoju priču ispričali na televiziji dirnuli su javnost Ovo je kuća moga pradjeda. Drugim ljudima malo izgleda strašno, al’ meni je tako OK. To je moj dom, riječi su kojima je 15-godišnji Milan dirnuo Hrvatsku.
Nakon što su samohrani otac Matija Basarac (60) i njegov 15-godišnji sin pred kamerama Provjerenog Nove TV pokazali svoju 80 godina staru kuću u kojoj žive bez vode, velik broj ljudi iskazao je spremnost pružiti im pomoć.
Da Novogradiščani imaju veliko srce već su to nebrojeno puta i pokazali pa tako i ovaj puta. Na inicijativu Goge Petrovića obitelj i prijatelji skupili su 3.750,00 kuna, odjeću i hranu i ostale potrepštine i danas odvezli obitelji Basarac.

Ni snijeg, ni poledica, hladno vrijeme nije spriječilo da cijela obitelj Goge Petrovića ono što je prikupila i odveze Milanu i Matiji.

Još jednom se pokazalo da obični, mali ljudi, zapravo imaju naveće srce koje je uvijek spremno pomoći.

Nakon dolaska zamolili smo  Gogu Petrović da svojim riječima opiše dojmove koje je stekao prilikom dolaska u dom u Komarevo kod Milana i Matije Basarac.

“Što reći?  Bili smo kod obitelji.  srdačno su nas dočekali, kad smo došli tamo već je bila puna kuća ljudi i stvari koje su  prikupljeneu ovoj akciji.

U dvorištu nas je dočekao tata Matija koji nam se od srca zahvalio prije nego smo mu dali prikupljeni novac i stvari.

Čovjek je iznenađen tolikim odazivom i ogromnom dobrotom ljudi koji su se odazvali i pomogli na bilo koji način. Milanu i Matiji je doslovno puna kuća stvari pa je u šali rekao; večeras ću morat spavati vani.

Pomoć su mu ponudili lokalni građevinski obrtnici pa će mu završiti i sagraditi kuću koju je on započeo dok se nije našao u toj situaciji.

Inače čovjek je hrvatski branitelj koji nažalost živi od socijalne pomoći.

Milan je bio u kući razgovarao sa dečkima koji su došli čak iz Vukovara.  Razgovarajući s njim  shvatio  sam koliko je taj dečko skroman i pošten i koliko dobrote ima u njemu. Kada smo ih zamolili da se slikamo za uspomenu. bez riječi su pristali na fotografiranje s nama, a ujedno i sa svima koji su se tamo našli i u šali rekli da su se konačno riješili kamera i novinara.”

Komentari
Prethodni članakHumanitarna likovna kolonija u organizaciji Udruge žena “Hrvatska loza”
Sljedeći članakORaH od danas ima Gradsku organizaciju u Novoj Gradiški