Preko 25 godina Dom za starije i nemoćne ”Udomitelj” vlasnika Miroslava Tomičića iz Ulice Zrinskih u Novoj Gradiški vodi brigu o starijima i nemoćnima, ljudima u potrebi.

Kako ističe vlasnik Miroslav, uz dom u Splitu njegov je dom otvoren u to vrijeme među prvima u Hrvatskoj:

– Krenuli smo 1997. godine kao udomiteljska obitelj, a onda smo 2012. godine otvorili društvo s ograničenom odgovornošću. Već 25 godina smo u ovom poslu. Nije bilo lako ni jednostavno.

25 godina nisam bio na godišnjem odmoru, radi se dan i noć, svaki blagdan. No, nije mi žao, to je posao koji volim, radim i suživio sam se s tim. Ono što boli činjenica je da u svom radu ne nailazimo na nikakvu potporu, a kamoli zahvalu za ono što radimo.

Kroz proteklih 25 godina u našoj ustanovi brinuli smo o velikom broju ljudi, teško ih je pamtiti.

No da, vjerojatno, dobro radimo pokazuje i činjenica da nam dolaze po dvoje, troje ljudi iz iste obitelji. Imamo pet djelatnika, fizioterapeuta i pomoćno osoblje. Kapacitet doma je dvadeset osoba i tako, radimo kako najbolje znamo.

Da je lako, nije, ali nastojimo našim korisnicima pružiti maksimum. Najbitnija je lijepa riječ.

Ljudi uvijek moraju biti u pravu, stoga se toga i držimo u našem radu, naravno, tu je i potpuna skrb o njima.

Takva su vremena došla da se često puta dogodi da o starijim ljudima nema tko brinuti i onda je jedino rješenje dom. Ljudi su, uglavnom, zadovoljni. Imaju skuhano, oprano, brinemo o njima, nastojimo im biti prijatelji, pomoć i potpora. Doručak, dva kuhana jela, kolači, voće, sve se to svakodnevno nalazi na našem meniju. Ono što je bitno, sve je domaće i prirodno.

Imam vlastito obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo s kojega nabavljam svu hranu. Ono što nas muči, razni su zahtjevi kojima moramo kontinuirano udovoljavati. Nažalost, zbog pojedinaca koji ne obavljaju posao na adekvatan način, moramo „ispaštati” mi drugi. Kako dođe novi ministar, donosi i nova pravila. No, što se mora nije teško. Propisima i zahtjevima moramo udovoljiti. Teško je održati danas korak sa svim time.

Tu je i pitanje cijene, zna se gdje mi živimo i kolika su primanja naših umirovljenika. Ne možemo se mi uspoređivati s cijenama pojedinih domova u Zagrebu, Rijeci, Splitu… Odakle našim ljudima toliki novci?! Moramo se ljudima prilagoditi i pomoći im – kaže Miroslav Tomičić.

 

Komentari
Prethodni članakManifestacija „Sačuvajmo stare sorte” okupila veliki broj izlagača i posjetitelja
Sljedeći članakOŠ Mato Lovrak obilježila Dan ružičastih majica