Aronija (aronia melanocarpa) je na područje Europe stigla s istočne obale Sjeverne Amerike. U početku se samo uzgajala zbog estetsko-dekorativnih svojstava. Buđenjem svijesti o zdravoj prehrani, do izražaja je došla prava vrijednost aronije. Danas aronija spada među nezamjenjive zdravstveno-prehrambene namirnice zbog svojih izuzetnih antioksidativnih svojstava.

Da je aronija najljekovitija bilja na svijetu, potvrdio nam je uzgajivač aronije Tomislav Juraković iz Nove Gradiške

“Po svojem sastavu je najkompletnija, te ima čak neke vitamine koji se ne mogu naći uopće u ostalom voću ili se nalaze samo u malim tragovima. Osim vitamina u svom sastavu ima i minerale, antioksidanse, flavonide i ostale sastojke koji su jako značajni za čovjekov život”, kaže Juraković.

Aronija je jako zahvalna jer ne može fermentirati, tj. ukoliko aroniju uberete i ostavite na suncu ili na otvorenom, sasušiti će se i pretvoriti u grožđicu, ali neće fermentirati, odnosno neće istruniti sama od sebe, nego ju treba potaknuti na vrenje.

“Jako je pogodna i za zamrzavanje, jer sa zamrzavanjem gubi samo 2% svojih ljekovitih svojstava. Najbolje je aroniju jesti sirovu ili u obliku neke od prerađevina. Konzumira se u jako malim količinama. Smije se pojesti samo od 30-50 bobica. Svaka bobica je teška oko jednog grama, a tridesetak grama dnevno je dovoljno za potrebe jednog čovjeka”, napominje Juraković.

Nažalost, zbog neinformiranosti građana aronija se rijetko koristi, najviše ju konzumiraju Zagrepčani jer su više upoznati s njezinim ljekovitim svojstvima. Ukoliko niste znali, aronija pomaže u normaliziranju razine šećera u krvi, reguliranju krvnog tlaka, isto tako vitamin PP kojeg ima u aroniji regenerira moždano deblo i neuronsku mrežu, no Juraković ističe kako je aronija svakako najbolja za dijabetičare.

 

“Aronija se sadi i u proljeće i u jesen, ali preporučujem da se sadi u jesen. Jedini problem kod aronije je velika potreba za vodom. Jedna biljka godišnje treba do 1000 litara vode, jer to je polarna biljka koja je prenesena iz Sjeverne Amerike u Sibir gdje uvijek ima vode. U našim krajevima uspjeva, ali uz navodnjavanje. Za sada nema poznatih nametnika ili bolesti, tako da je aroniju jako lako uzgajati. To je divlja biljka koja kasno cvate, izbjegava mrazeve i dozrijeva krajem kolovoza. Na stablu se dugo zadržava i može lako prezimiti. Doduše u proljeće bi bila poput grožđice na stablu. Postoji jako velike minuse, odnosno može izdržati temperaturu i do -47 C. Biljka se ne tretira s nikakvim sredstvima, osim stajnjakom svake tri do četiri godine. Ne podnosi jake zemlje i treba ju znati prorijediti. Dakle, nema klasičnog obrezivanja, nego se prorjeđuje i pomlađuje”, otkriva nam Juraković.

Tomislav Juraković iz Nove Gradiške bavi se uzgojem aronije godinama i prije četiri godine je bio među prvima na našem području. U Hrvatskoj, kako kaže Juraković, postoji dvadesetak uzgajivača aronije. Uzgoj aronije potiče i država i klasificira se kao voćna vrsta, ali jedini problem je što aronija kao voćna vrsta nije registrirana u Republici Hrvatskoj, nego se tretira pod trajni nasad (ostalo voće).

S obzirom da ima malo proizvođača aronije, uopće se ne izvozi iz Hrvatske i čak ga trgovački lanci jako rijetko otkupljuju, te je stoga najbolji izravan kontakt s kupcima.

I za kraj jedna zanimljivost o aroniji, odnosno pojašnjenje zašto se zove još i sibirska borovnica. Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba. A zbog visokog stupnja otpornosti na mraz mnogi je nazivaju sibirska borovnica.

Ukoliko vas je zaintrigirao ovaj članak o aroniji i želite konzumirati ovu ljekovitu biljku, možete kontaktirati uzgajivača aronije Tomislava Jurakovića na broj telefona 095/822-33-56.

Autor: Nikola Knežević/photo: Tomislav Juraković

Komentari