Kako god okonča ovaj slučaj, Vinko Grgić žigosan je do kraja života, a niti njegova nevina obitelj neće u cijelosti od tog žiga ekskulpirana biti.

Onog dana kad vam ovlaštenici represivnog aparata države oko zapešća sklope lisičine, a o vrat objese etiketu „osumnjičen” i kao takvog vas javno kroz grad provedu, a pravde i kruha gladan svijet počne uživati u superiornosti nad ‘kriminalcem’ čija će krv uskoro arenom teći, zakoračili ste na prvu stepenicu pakla. Postali ste društveni izopćenik na kojeg se (ne)opravdano skreće pozornost (i) sa društveno opasnih protuha koje sustav čine. Postali ste zvijer na koju je otvoren nemilosrdan lov. Postali ste čovjek koji osobno treba biti zgažen više nego je zgažen kolektiv koji vas unizuje.

S jedne strane postali ste mamac kolektivnoj svijesti o kriminalcima i opijum za narod, a s druge strane ste lijek za moćnike koji svoje pravo lice od zajednice kriju. Zbog toga, uglavnom, najglasniji pljuvači na žigosane imaju najprljavije gaće.

Kao čovjek koji je prije 15 godina od zlobnih i neodgovornih čuvara nominalnog poretka niz stepenice gurnut bio, znam kako se žigosani osjećaju. Sve da ste cijeli svoj dugi život od zajednice hvaljeni i odlikovani, a u jednom trenutku kao čovjek ‘posrnuli’ i opravdano suđeni bili, osjećali biste duboku bol zbog neopravdanog, nerazmjernog ili neselektivnog ‘granatiranja’, posebno vaše obitelji i prijatelja.

Zbog toga imam potrebu napisati par rečenica upravo o takvom, žigosanom, čovjeku kojeg sam javno kritizirao više nego itko u Hrvatskoj – dok je moćan bio i na vrh zajednice uzlazio.

I ovo je novogradiški gradonačelnik Vinko Grgić

Iz meni poznatog izvora dobio sam biografski zapis o novogradiškom gradonačelniku i saborskom zastupniku Vinku Grgiću (SDP) koji se trenutno nalazi u najpoznatijem hrvatskom istražnom zatvoru, Remetincu. Sadržaj je nastao neposredno prije lokalnih izbora 2014. godine. Maknemo li uobičajen politički folklor i dodamo vrijeme koje je proteklo, činjenice izgledaju ovako:

Grgić je rođen 7. travnja 1972. godine. Oženjen je Magdalenom, s kojom ima osmogodišnjeg sina Petra i petogodišnju kćerku Mariju, a otac je i šesnaestogodišnje kćeri Vite iz prvog braka. Bio je učenik novogradiške OŠ „Mato Lovrak”, a potom i Gimnazije u Novoj Gradiški.

Nakon srednjoškolskog obrazovanja otišao je na Arhitektonski fakultet u Zagreb. Po okončanju studija, postao je diplomirani inženjer arhitekture, a potom upisao Poslijediplomski doktorski studij na istom fakultetu.

Još kao maturant, početkom Domovinskog rata, uključio se u tadašnju Narodnu zaštitu zbog čega je nositelj Spomenice Domovinskog rata. Bio je polaznik prve generacije Časničke škole pri Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski”, nakon čega je stekao čin poručnika topništva Hrvatske vojske.

Tijekom završne godina studiranja, u Zagrebu je otvorio vlastitu projektantsku tvrtku Entazis i, sve do početka profesionalnog bavljenja politikom kao novogradiški gradonačelnik prije pet godina, uspješno se bavio projektiranjem objekata razne namjene.

Njegovo ime je vrlo prepoznatljivo u hrvatskoj arhitekturi. Tvrtka Entazis ima urede u Zagrebu i Novoj Gradiški, a zapošljava mlade i obrazovane ljude. Posebno se ponose natječajnim radom stadiona ‘Tušanj’ u Tuzli, osam građevina vezanih uz bob-stazu u Torinu izgrađene za Zimske olimpijske igre 2006. godine, ‘Planet obuća’ u Zagrebu, ‘Brod-tower’ i stambeno poslovna građevina ‘Centar’ u Slavonskom Brodu, crkva u Korlatu kod Benkovca, višenamjenska stambena zgrada POS-a i spomenik Toši Proeskom u Novoj Gradiški. Osim toga, završio je gradnju jednog specifičnog poslovnog prostora u Samoboru, nekoliko stambenih građevina u Zagrebu, dvije vile kod Zadra. Jedan od njegovih većih arhitektonskih poduhvata je i slavonskobrodski City Colosseum, građevina vrijedna 50 milijuna eura.

Akademski obrazovan kapitalist i socijaldemokratski političar

Zaradivši ne mal novac radom u struci, Grgić je po vlastitom arhitektonskom projektu sagradio i svoju obiteljsku kuću u Novoj Gradiški. Naime, odlučio je živjeti u rodnom gradu te, uz struku, raditi na unapređenju uvjeta življenja i rada u njemu. Zbog toga se 2017. kandidirao za gradonačelnika te sa 62,04 posto glasova pobijedio u prvom krugu i tu dužnost uspješno obnašao do nedavnog uhićenja zbog navodno obećanog mu mita od 100 tisuća kuna.

Je li kriv ili ne to najbolje zna sam Grgić. Za očekivati je kako će ‘institucije sustava’ utvrditi objektivne činjenice i, isključivo temeljem njih, proces pošteno-pravno, a ne obrnuto: pravno-pošteno, brzo dovesti do kraja.

Međutim, kako god okonča ovaj slučaj, Vinko Grgić žigosan je do kraja života, a niti njegova nevina obitelj neće u cijelosti od tog žiga ekskulpirana biti. Zbog toga, svi oni koji slučaj komentiraju i kritički sude neka imaju u vidu činjenicu da nema čovjeka kojega neargumentiran, dakle nepravedan, sud javnosti i institucija ne boli. Ako nije fukara. A ja držim kako Vinko Grgić fukara nije.

Izvor/Foto: SBplus/Jerko Zovak

Komentari