Novogradiščanka Blanka Despotović studentica 5. godine Japanskog jezika i kulture na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, boravila je na Ženskom sveučilištu u Fukuoki na studentskoj razmjeni. Blanka je podijelila nekoliko fotografija iz posjeta Osaki, Nari i Kyotu.
– “Jako je selektivan studij, nije tip fakulteta na kojemu se možemo zezati, brzo se ispadne iz toka, mora se napraviti rutina jer se određene stvari moraju ponavljati kako bi ostale u glavi. Studentski život je moguć na ovom studiju ukoliko se razvije rutina s učenjem. Iz moje generacije od 50 studenata ostalo je nas sedam,” – napominje Blanka.
Ljubaznost i gostoljubivost se prenose s koljena na koljeno, a roditelji u tome igraju jako važnu ulogu.
– “Japanci i njihova radna etika nepojmljiva je za naše podneblje. Oni jako puno rade, i tek navečer idu sa svojim radnim kolegama u gostionice. U Hrvatskoj se najčešće jedva čeka otići s posla i ne vidjeti svoje kolege.”
Zemlja izlazećeg sunca, legendi, misterija, cvjetova trešnje i fascinantnih gejša, Japan je jedna od najintrigantnijih zemalja svijeta prošarana fascinantnom drevnom kulturom.
– “Što se tiče hrane, jeli smo u menzi, imali smo stipendiju od njihovog Sveučilišta. Uglavnom se jede riža koja je odličnog okusa, jeli smo štapićima. Osim riže sa slatkim lukom i odreskom, jeli smo ramen odnosno juhu s rezancima. Cijene su dosta pristupačne. Sve se naručuje preko tableta, komunikacija s osobljem je nepostojeća. Kroz par riječi ili pokreta sve se kaže jer znaju što smo naručili i koja je cijena. Bakšiš ne postoji.”
Koševi za smeće također ne postoje u gradovima ili parkovima, ali je sve uredno i čisto. Smeće se stavi u torbu i nosi kući. Kako nam je Blanka kroz razgovor spomenula, teško se naviknuti kroz par dana na sva pravila.
– ” S našom valutom mi smo bogataši u Japanu, međutim njima je problem jer je jen (JPY) oslabio. Plaće su nedovoljne za sve životne potrebe, stanarine su jako visoke, međutim jedan dobar obrok u restoranu je nekih 10-ak eura.”
Japan je po svemu sudeći posebna zemlja a njihova odanost tradiciji u kombinaciji sa modernom tehnologijom je stvarno zapanjujuća. Kroz razgovor nam je postalo jasno zašto svi govore da Japanci ne žive u ovom stoljeću. Zemlja u kojoj postoje neizgovorena i nepisana pravila, ali i dalje sve funkcionira kao “po špagi”.
– ” Za razliku od naših ljudi, Japanci su previše ljubazni, jako su gostoljubivi, ništa im nije problem, izlaze u susret strancima, jako su pristupačni. U javnom prijevozu nema nikakve komunikacije, mladi su zaljepljeni za mobitele a rijetkost je vidjeti i ljude koji čitaju knjige u vlaku. Što se tehnologije tiče, godinama su ispred nas. U trgovinama prodavači sami skeniraju proizvod, sve se plaća na automatu. Tableti su posvuda, sve je ekranizirano i umreženo.”
Na upit planira li ponoviti putovanje ili se trajno preseliti, s osmjehom na licu istaknula je kako previše voli Hrvatsku ali bi voljela ponoviti posjet Japanu.
Čestitke Blanki na uspješno obranjenom Samostalnom studentskom projektu.
