SVIJET danas, ( 15.rujna ) prema preporuci generalne skupštine Ujedinjenih naroda,izdanoj 2007.godine, slavi Međunarodni dan demokracije. Prilika je to, da se upitamo, što je zapravo demokracija, danas jedan od središnjih pojmova oko kojeg se vrti politika i javni govor.?

Etimološki, riječ demokracija dolazi od dvije, više ili manje poznate grčke riječi. Jedna je DEMOS i označava narod, a druga je KRATEIN i znači vladati. Stari su nam Grci, dakle podarili demokraciju, koja se, doduše značajno razlikovala od ove naše, poznate današnje. Kod Grka demokracijom su se mogli baviti samo oni najbolji i najmoralniji u svakom pogledu. U ovoj našoj, današnjoj demokraciji, stvari ne funkcioniraju baš’ tako, i koliko god bilo dobro što u demokraciji danas može ( bar na deklarativnoj osnovi) sudjelovati svatko, isti taj princip demokracije, istovremeno i nije baš, uvijek, pozitivan. Suvremena, opće prihvaćena definicija kaže kako je demokracija univerzalno prepoznat ideal, cilj koji se temelji na zajedničkim vrijednostima koje dijele narodi u svjetskoj zajednici, bez obzira na kulturne. političke, vjerske i ekonomske razlike. Demokracija je temeljno pravo državljana i građana koje se treba ostvarivati pod uvjetima slobode, jednakosti, transparentnosti i odgovornosti, s dužnim poštovanjem pluralnosti stavova i u interesu cijelog društva. Demokracija je, dakle, istodobno i ideal, ali i skup institucija i praksi koje imaju za cilj osigurati konstruktivno okruženje za svaog pojednica, ali i za društvo u cjelini.

Međunarodno obilježavanje Dana demokracije prilika je da parlamenti diljem svijeta naglase važnost demokracije, podsjete što ona, zapravo, jest, rasprave izazove s kojima se svakodnevno susreće, te podsjete na odgovornost koju imaju parlamenti kao ključne instiutucije demokracija.

Vjerujete li da živimo u demokraciji, sretan vam današnji dan. Ukoliko još uvijek sumnjate, učinite nešto i pokušajte promijeniti stvari. Jer, uz brojne manjkavosti, kojih smo svjesni svakoga dana, demokracija je,još uvijek, najbolji oblik društveno-političkog uređenja i stoga bi jedina, bar na onoj, već spominjanoj, deklarativnoj razini, trebala pružiti mogućnost i priliku svakom pojedincu.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakSusret malih pjesnika dijaspore
Sljedeći članak“Budućnost” i “Psunj- Sokol” odigrali bez pogodaka