Ulomak je to najpotresnije priče ikada ispričane, priče o gradu patniku, ali i gradu heroju, autora Siniše Glavaševića, Vukovarca, ratnog izvjestitelja, čovjeka koji je s tragedijom i najkrvavijom bitkom Domovinskog rata upoznao svijet. Tragično je, ponekad i to kako se povijesti iz koje je stvorena zemlja i sloboda , vrlo često sjetimo samo u ovo doba godine, samo na par dana, kada čitava Hrvatska postane Vukovar, a onda, ponovno, sve prepustimo “zubu vremena” i požutjelim stranicama udžbenika. Povijest je to koju bi na umu trebali imati svakodnevno, jer Vukovar je puno više i puno strašnije od faktografije, puno više od dokumenta vremena, puno više od brojki i stravične statistike, koju je, ipak, zbog sjećanja, ali i razumjevanja razmjera boli potrebno ponoviti.
Jer samo brojke mogu pokazati hrabrost Vukovaraca. A, brojke izgledaju ovako- grad je branilo oko 2 tisuće pripadnika Zbora narodne garde, MUP-a i HOS-a, a legendarna 204. vukovarska brigada osnovana je tek krajem rujna te kobne 1991. godine. Poput brojnosti vojnika, niti mehanizacija nije bila jača strana, jer je na vukovarskom bojištu bilo tek 26 tenkova i oklopnih transportera te osamdesetak topova. Istovremeno, na drugoj je strani bila JNA sa srpskim paravojnim jedinicama. Agresori su bili višestruko brojčano nadmoćni: 30 tisuća vojnika, oko 1.600 oklopnih borbenih vozila te više od tisuću topova. Grad je branjen gotovo tri mjeseca, da bi na kraju, slomljen brojkom od gotovo 8 tisuća granata dnevno, ostao potpun razoren. 22 tisuća Vukovaraca prognano je iz svojih domova, 3 tisuće ih je ubijeno, među njima i 86-ero djece, 2 557 ranjenih branitelja i civila, 261 ranjenik je odveden iz bolnice i ubijen na Ovčari, gdje je 200 tijela ekshumirano, a 60-ak ih je i danas neoznato. 938 tijela ekshumirano je na Novom vukovarskom groblju, iz najveće masovne grobnice u Europi nakon drugog svjetskog rata, 306 osoba i dalje je na popisu nestalih, milijun i pol projektila svih vrsta palo je na grad, a učinjena šteta procjenjena je na 9 i pol milijardi kuna.
Ove su brojke tragična bilanca stradanja Vukovara. Grada nad kojim su počinjeni zločini koji ni danas nisu dobili konačni sudski epilog, grada koji se moralo “iznijeti iz mraka”, grada kojega će se cijela Hrvatska s tugom, pijetetom i dostojanstvom sjetiti u ponedjeljak, 18.studenoga, 22 godine kasnije i zaključiti, kako ima rana koje ne može zaliječiti niti vrijeme.
Ipak, na zgarištima boli i neviđenog zločina, Vukovar živi okrenut budućnosti. Jer, kako napisa i Siniša Glavašević, ” morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijene, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam, ostane snage, i budućnost. A, grad, za njega ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste svi vi, ili, da parafraziramo, svi mi. Jer, korijeni Hrvatske su Vukovar. Stoga, odlučimo ove godine ne dopustiti da Hrvatska bude Vukovar samo na par dana. Jer, bol će ostati i kolektivna memorija će ostati i nakon 18.studenoga.
Autor: Simonida Tarbuk
