Unatoč mnogobrojnim problemima u poljoprivredi u obitelji Matokanović kažu da žive dobro, jer se dobro slažu i svi zajednički vrijedno rade na svojoj farmi sa desetak muznih krava. Raduju se i što će novcem Europske unije kroz Program ruralnog razvoja nabaviti strojeve za zbrinjavanje stajskog gnojiva.

GORNJI VAROŠ – Poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo Matokanović jedno je do četiri u Gornjem Varošu, u Općini Stara Gradiška, kojemu je odobren novac na natječaju za provedba operacije 4.1.2 Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš. Matokanovići drže muzne krave, piše Agroklub.

“Prošli smo na natječaju, a novcem koji nam je odobren u iznosu 106 tisuća kuna (vrijednost investicije zajedno s PDV-om) nabavit ćemo cisternu i mikser za gnojnicu. Sada čekamo da nam naša poslovna banka odobri kredit. To vam je 90 posto ulaganja od strane Europske unije. Mi moramo osigurati samo 10 posto ukupnog iznosa plus PDV. Cisterna i mikser su nam potrebni radi prijevoza gnojnice od muznih krava i junica. Sada pregovaramo sa našom poslovnom bankom da nam kratkoročnim kreditom isfinancira nabavu opreme, a kada to ostvarimo, u roku od 60 do 90 dana trebali bi dobiti povrat novca od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju”, kažu nam nositeljica OPG-a Milka Matokanović i njezin suprug Dalibor, član gospodarstva.

Ističu da im je taj novac velika pomoć, jer u ovoj situaciji u kojoj je sada proizvodnja mlijeka, ne bi mogli sami vlastitim sredstvima financirati nabavu strojeva i priključaka potrebnih za zbrinjavanje stajskog gnojiva.

Stočarima pomogla i Općina Stara Gradiška

Veliku pomoć ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kao i tri ostala OPG-a u selu, imalo je od strane općine Stara Gradiška, čiji im je načelnik Velimir Paušić pripremio kompletne zahtjeve za natječaj, tako da sami nisu gubili puno vremena oko tih poslova.

“Želja nam je da koliko-toliko pomognemo našim poljoprivrednicima, odnosno gospodarstvima koja se bave proizvodnjom mlijeka. Drago mi je da su prošli na natječaju i da će nabavom opreme na primjeren način zbrinjavati otpad iz staja. Mi smo u našem općinskom proračunu predvidjeli i sredstva za sufinanciranje projekata u poljoprivredi”, kaže općinski načelnik Velimir Paušić.

Selo Gornji Varoš nekada je bilo poznato po velikoj i bogatoj stočarskoj proizvodnji, što je mnogim obiteljima bio glavni izvor prihoda. Prije Domovinskog rata na okolnim velikim prisavskim pašnjacima bilo je čak sedam čorda krava, puno konja, svinja, gusaka… Matokanovići su i tada držali po nekoliko muznih krava, a ozbiljnije su se posvetili toj proizvodnji nakon petogodišnjeg progonstva koje su za vrijeme Domovinskog rata proveli u Novoj Gradiški.

Smanjili stado sa 30 na 10 muznih krava

“Kada smo se 1996. godine vratili u selo, morali smo se nečim baviti. Odlučili smo se za proizvodnju mlijeka. Zakupili smo od Općine parcelu zemlje od 13,5 hektara koju smo u međuvremenu kupili, a imamo i 10 hektara vlastite zemlje. Nabavili smo 7 muznih krava i širili matično stado, izgradili novu staju. Budući da je u to vrijeme proizvodnja mlijeka bila isplativa, dogurali smo do 30 muznih krava. Nažalost, kako se stanje u proizvodnji mlijeka pogoršavalo i postajalo sve neisplativije, smanjili smo na deset muznih krava”, priča nam Daliborov otac Mirko koji je sada u mirovini, a OPG je prenio na snahu Milku, budući da sin radi u Hrvatskim šumama.

Članica OPG-a je i Daliborova majka Đurđa koja se do rata bavila izradom ručnih radova, šlingeraja koje je, kaže, uspješno prodavala u Novoj Gradiški, Bosanskoj Gradiški, Srpcu i drugim mjestima. Sada se više time ne bavi u poljoprivrednoj je mirovini, mjesečno prima 800 kuna, a zajedno sa suprugom Mirkom bavi se obranom od tuče. Za vrijeme sezone koja traje oko pola godine mjesečno primaju po 650 kuna, čime upotpunjuju kućni proračun.

“Zbog blizine granice sa BiH, u akcijama obrane ne ispaljujemo protutučne rakete, samo aktiviramo prizemne generatore”, kaže Đurđa.

Krave na pašnjaku, navečer u staji

Matokanovići mlijeko isporučuju Vindiji. Nezadovoljni su niskom otkupnom cijenom koja se sa tvorničkom premijom po litri kreće oko 2,30 kuna za litru. Problem je što i isplate kasne 60 do 90 dana. Zbog toga se mnogo ljudi u selu prestalo baviti proizvodnjom mlijeka.

“Sada računajte, morate platiti struju, žena mirovinsko i zdravstveno, veterinarski troškovi su ogromni, “ubija” nas i to cijepljenje protiv kvrgavosti kože, još imamo zabranu od leukoze”, nabraja još neke probleme Dalibor.

Zanimljivo je da ova obitelj od proljeća do jeseni još uvijek drži krave na tradicijski način na pašnjaku Blata. “To nam je najeftinija proizvodnja. Krave otjeramo na pašnjak ujutru u pola osam, vraćaju se navečer oko pola osam, cijeli dan su na slobodnoj paši. To je prirodni način držanja.”

Osim paše, proizvode kvalitetne djeteline i silaže. Nažalost, na tom posavskom pograničnom području haraju divlje svinje koje čine velike štete na ratarskim kulturama, što je još jedan veliki problem koji muči tamošnje poljoprivrednike. Ponekad su te štete i od 50, pa gotovo do 100 posto na pšenici, kukuruzu, zobi.

Šalim se i pitam kako se snaha i svekrva slažu u istom OPG, mogu li zajedno?

“Mi smo već 14 godina zajedno. Da mi snaha nije dobra već bi se razišli. Četvero je djece tu, osmero nas je u kući, ona je preuzela OPG, najviše radi u štali, ja radim u kući, ujutro joj did i ja pomognemo u namirivanju u štali. Svi skupa radimo kad sin neće od nas. Lijepo mu je tu, mama kuha, izmišlja što će jesti…”, kaže Đurđa.

Može se živjeti na selu

“Nema neke posebne tajne, svi radimo i slažemo se. Uz svekrvu i svekra puno pomaže i muž kada se vrati sa posla, a sada, kada ne idu u školu pomažu nam i djeca, naše četiri kćeri: Magdalena (18) godina, Barbara (15), Maja (14) iLana (10). Starije kćeri voze čak i traktor. Magdalena planira studirati agronomiju. Držimo i svinje za svoje potrebe, kokoši nesilice, obrađujemo vrt i najviše hrane proizvedemo si na vlastitom gospodarstvu”, dodaje Milka.

Unatoč problemima koje su spomenuli Matokanovići ipak ne kukaju. Kažu, može se živjeti na selu.

“Mi živimo dobro, pristojno živimo. Živimo skupa, slažemo se, djecu školujemo, sretni smo što nam sin radi, to nam ipak daje neku veću sigurnost”, kaže Đurđa. 

Komentari
Prethodni članakBesplatni udžbenici za osnovnoškolce Općine Staro Petrovo Selo
Sljedeći članakUčilište “Relković” priprema još jednu vrijednu izložbu: Izlaže Elena Arsova Pužar