Da je vrijeme relativna kategorija, tvrdio je još i Einstein, kao što su i godine stvar glave i osbnog stava, a ne puka brojka na papiru. Svi oni koji su osvijestili ideju “aktivnog starenja”, znaju kako su za vitalnost i dugovječnost fizička i mentalna aktivnost presudne.

Dok ih određena, visoko razvijena društva cijene zbog njihove zrelosti, mudrosti i iskustva, druga ih, iz istih tih razloga, potpuno ignoriraju. Na sreću, zbog civilizacijskih pomaka i evolucije, pripadnici treće životne dobi, zaslužili su svoj dan, obilježen danas brojnim sadržajima i u Gradskom društvu Crvenog križa.  Neimaština i svakodnevni hod po rubu egzistencije, slika hrvatskih umirovljenika  danas,  bili su, na žalost,  dovoljno snažni argumenti da se druženju organiziranom njima u čast, odazove svega nekoliko pripadnika treće životne dobi.

Optimizam, dobre vibracije, kao i sve ono pozitivno što u sebi nosi ideja aktivnog starenja, malobrojnim su novogradiškim umirovljenicima, ipak uspješno prenijeli zamjenica gradonačelnika, magistrica Ljiljana Lukačević, dr. Dragoljub Kocić, te ekipe mladeži Crvenog križa dviju gradskih osnovnih škola,-“Ljudevita Gaja” i “Mate Lovraka”. Iako se, govoriti o aktivnoj i ispunjenoj “jeseni života” u situaciji u kojoj su hrvatski, a posebno novogradiški umirovljenici, čini poput demagogije, Međunarodni dan starijih osoba, prilika je da o starosti promislimo na drugačiji način, te kao društvo i pojedinici postanemo humaniji i brižniji prema svojim najstarijim sugrađanima.  S tom su se namjerom i željom da im pokažu kako nisu sami, vodili i organizatori, Gradsko društvo Crvenog križa, nastavljajući  tradiciju.

Da pomoć i briga ne ostanu samo na simboličkoj razini, kontinuirano brine program kućne njege i obilaska starijih i nemoćnih osoba,  organiziran na prinicipu javnih radova. 200-njak korisnika programa samo na području našega grada, poražavajuća je statistika kada je riječ o položaju i statusu novogradiškim umirovljenika.  Iako je program višegodišnji i u Crvenom ga križu kontinuirano provode, znajući koliko znači njihovim korisnicima, vrlo često ovise i o financijskoj situaciji pri pojedinim resornim ministarstvima. Ipak, smatra i ravnatelj Franjo Pavlović, program kućne njege starijih osoba jedan je od rijetkih kojim se istovremeno pomaže dvjema najugroženijim skupinama stanovništva- dugotrajno nezaposlenima i pripadnicima treće životne dobi.

Autor: Simonida Tarbuk

 

Komentari
Prethodni članakNa mladima svijet ostaje, ali na starijima svijet opstaje! (photo)
Sljedeći članak“Zemlja u kojoj kralja voli glazbu je sretna zemlja”