Dotrčao nam je iz Ljubljane dati intervju, i odmah potom otrčao po suprugu pa na pripreme za sljedeći maraton. Dobro malo smo pretjerali, no otprilike ovako si zamišljamo dan čovjeka koji unazad desetak godina živi za trčanje. Jer, onaj tko ne živi za trčanje, zasigurno ne bi, s guštom trčao 42 kilometra i 195 metara kao što to čini  protagonist ovoga članka Miroslav Marković .  

Jedini maratonac Atletskog kluba Nova Gradiška, ujedno i jedini maratonac novogradiškog područja broji nešto malo više od 40 godina života unazad, dok unaprijed trči nešto više od 10 godina. Miroslav je trčati počeo rekreativno, zaljubio se u ovaj sport i počeo na vlastitu odgovornost trčati sve više i više krugova po atletskoj stazi oko stadiona NK “Sloga” sve dok ga staza nije izbacila na njegovo prvo natjecanje, polumaraton u Slavonskom Brodu. Ondje je sam svoj “majstor”Marković, u ovom slučaju trener koji planove treninga skida s interneta i prilagođava svojoj fizičkoj spremi, upoznao, kako kaže, ekipu, uz koju se odvažio i na cijelu maratonsku rutu. 

Ako se slučajno još hvatate rečenice u kojoj smo mu otkrili godine i pitate se “Što mu je ovo trebalo?”, kao što se njegova obitelj pitala kada je obznanio da odlazi u maratonce, Miroslav je, kako smo saznali, možda fizički u nešto starijim godinama, ali zato najzrelijim godinama što se tiče psihičke spreme jednog trkača maratona. Jer najbitnija je mentalna snaga kada bez pauze trčite desetke kilometara. 

-“Maraton u biti ne počine s prvim kilometrom, on kreće od 24. kilometra. Do 24. kilometra ide glatko, no onda postaju noge teške, košmar u glavi, misli kako ja to ne mogu izdržati ili što mi je ovo trebalo, stotinu pitanja. A onda je tu ključna glava koja preuzima maraton i čovjek pronađe u sebi snagu za koju ne zna da ju uopće ima i jednostavno završi utrku.”- otkrio je Marković 

Pronalazi Miroslav u tim trenucima inspiraciju na stazi, među trkačima, publikom. Tako je inspiraciju za uspjehom pronašao na nedavno održanom Ljubljanskom maratonu, jednom od najpopularnijih maratona Europe. I ne, nije Marković skupa s ostalim maratoncima morao otrčati krug oko Slovenije da bi završio maraton, nego je zajedno sa desecima tisuća drugih trkača uživao u kvalitetnoj maratonskoj dionici kroz Ljubljanu te još boljoj atmosferi i ostvario za jednog rekreativca iznimno dobar rezultat završivši utrku među 300 najbržih i najizdržljivijih. 

Drugi je ovo Ljubljanski maraton koji je Marković otrčao, a uz njega se okušao i na drugim maratonskim stazama, dva puta na Zagrebačkom maratonu, dva puta na Plitvičkom maratonu, otrčao je i Crikvenički, te Riječki maraton na kojem je postigao izvanredan uspjeh zauzevši 3. mjesto u konkurenciji. Svaki maraton je, kaže, poseban, no Ljubljanski ipak ima najveći šarm.

-“Ako vam kažem da je najjača hrvatska utrka Ljubljanski maraton, nećete mi vjerovati. Ali tako je, nas Hrvata bude više u Ljubljani nego u Zagrebu na maratonu. Taj dan jednostavno Ljubljana živi. Nas nekoliko kilometara pred ulazak u cilj bodri i do 10 tisuća ljudi. To je neopisivo. Ako nisi trčao Ljubljanski, onda ne znaš što je maraton”- pun dojmova je bio maratonac Miroslav

Unatoč činjenici da je pretrpio ozljede i operaciju meniskusa, zbog kojih brine svoju suprugu i zadaje joj jednake psihičke tegobe poput onih kroz koje prolaze maratonci dok trče, Miroslav kraj amaterske maratonske karijere ne može ni zamisliti. Trčat će kaže, barem još 15 godina, možda i dužem, dok god ga zdravlje služi i neće stati samo na maratonu. U  skoroj budućnosti plan mu je, za zagrijavanje, u prosincu otrčati Crikvenički maraton, a potom nastupiti  i na najstarijem hrvatskom Ultramaratonu, dugom 64km, koji se trči od Zagreba do Čazme. 

Osim natjecateljskog duha, Marković u sebi nosi i onaj humani, stoga je višegodišnji organizator i sudionik memorijalnog maratona povodom  vojno redarstvene operacije “Bljesak” koji se trči od Nove Gradiške do Okučana. Posebno je vezan uz taj maraton jer je i sam sudionik “Bljeska”, ali se rado pridruži svojim prijateljima i na drugim memorijalnim utrkama. Tako će i ove godine tradicionalno trčati memorijalni maraton “Za Vukovar” od Osijeka do Vukovara. Do tada će se, kaže, pripremati trčanjem po gradu ili “bacanjem kruga” do Vrbja i nazad.

Sitnica za ovog simpatičnog maratonca koji u ovom trenutku možda baca krug nogama do Okučana. Sutra zato znamo gdje je. U našoj emisiju “Sportski ponedjeljak” od 17 sati, u kojoj će govoriti više o sebi, svojoj maratonskoj karijeri, željama, planovima i trčanju po Sloveniji. 

Komentari
Prethodni članakDan neovisnih kina u Novoj Gradiški
Sljedeći članakMoguć je snijeg, ali moramo biti spremni i na poplave