Svakom članu stranke važniji su unutarstranački nego lokalni ili parlamentarni izbori jer, pozicija u stranci osigurava poziciju u Upravi zajednicom, a ne obrnuto. U nedjelju, od prije izlaska do poslije zalaska sunca, za brodsko-posavske SDP-ovce, cjelodnevni je kirvaj unutarstranačke demokracije. Oko 1500 ovdašnjih nominalnih ljevičara s partijskom knjižicom – bez ideološke boje, okusa i mirisa – na 26 biračkih mjesta diljem županije, neposredno, po principu jedan čovjek jedan glas, birat će idućeg lokalnog ‘učitelja i vođu’, na rok od četiri godine. “Ne javljaju se na pozive članstva, oglušuju se na probleme brodsko-posavske županije, Dragovan zove samo onda kad idu parlamentarni izbori i kad se treba boriti za njegovu ‘guzicu'”.

Kako se radi o partiji stogodišnjeg iskustva u upravljanju ljudima, pripreme za (re)pozicioniranje na hijerarhijskoj ljestvici oligarhije partitokrata odvijaju se uz angažman svakog čovjeka u svakoj pori stranačkog organizma.

Naime, svakom članu, svake stranke, važniji su unutarstranački nego lokalni ili parlamentarni izbori jer, pozicija u stranci osigurava poziciju u Upravi zajednicom, a ne obrnuto.

Za razliku od brodskih ‘jednoumnih’ izbora, u kojima su birači mogli glasati samo za jednog čovjeka, na razini županijske organizacije nominirana su tri kandidata. I to kakva: inženjer-ministar Tihomir Jakovina; doktor-ravnatelj Tihomir Biščević te ekonomist-poduzetnik Tomislav Opačak, žele voditi ovdašnju ‘radničku klasu i poštenu inteligenciju’.

U tri pisma, tri karaktera

Sukladno Izbornim pravilima, kandidati su imali određeno vrijeme i metode za svoje predstavljanje izbornoj bazi na području Brodsko-posavske županije. Sva trojica iskoristili su jedinstvenu mogućnost – svim članovima uputili su svoje ‘pismo namjere’ u kojem su predstavili sebe i svoje programe.

U svom pismu, Jakovina igra na ‘minuli rad’ pri čemu se hvali izbornim rezultatima za Sabor i Općinu Bukovlje, dok ostale općine i dva grada ne spominje. Za razliku od Jakovine, brodski kandidat Biščević kao da kaže: čega se pametan stidi time se budala ponosi, te napada upravo loše izborne rezultate, tvrdeći kako će s njim na čelu partije, oni biti puno bolji. Za razliku od protukandidata, o prošlosti Opačak se ne izjašnjava previše, vjerojatno krijući u sebi bijes, jer je ova organizacija, u prošlim izborima, bila njegova promašena investicija.

Dok Jakovina, gardom velikog vođe, u stvari, krije osobnu operativnu impotentnost i, na vulgaran način, u prvi plan ističe moć funkcije ministra u rješavanju individualnih i partikularnih interesa, Biščević prispodobno piše kako je, upravo zahvaljujući Jakovini, prestala izgradnja SDP-ove kuće te tvrdi kako će se, s njim na čelu partije, ona nastaviti graditi. Ne osvrćući se na međusobna prepucavanja dva klana, ne dolijevajući ulje na stranačku vatru, Opačak, manirom seoskog zidara, govori kako je došlo vrijeme za SDP u kojem više neće biti podobnih i nepodobnih niti interesnih skupina, koje su same sebi svrha. On poziva sve članove da zajedno vrate socijaldemokraciju u stranku.
Nakon milenijskog nastupa s Antom, tko bi u SDP-u smio posumnjati u ispravnost izbora Jakovine za vođu stekao bi isti onaj status u stranci kojeg bi imao u Međugorja da ustvrdi kako se tamo Gospa ukazala nije.

Jakovina se ukazao

Jakovina se javno predstavljao nije, držeći valjda kako mu je dosadašnje više štetilo nego koristilo. Zbog toga se odlučio na jednokratni nastup u stilu planetarno poznatih zvijezda. Neku noć, pod reflektorima jednog brodskog noćnog kluba, odnikud, ukazao se u društvu najpopularnijeg Hrvata, Ante, ali ne onog kojem ‘prezime znate’, nego Gotovine. Nakon tog milenijskog nastupa, tko bi u SDP-u smio posumnjati u ispravnost izbora Jakovine za vođu, stekao bi isti onaj status u stranci kojeg bi imao da usred Međugorja ustvrdi kako se tamo Gospa ukazala nije. Misli Jakovina i igra na tu kartu.

Ispravno instruiran – kako su u SDP-u ukazanja kontraproduktivna, Biščević se oslonio na jedino pravi pristup unutarstranačkim izborima autokratski ustrojenih partija – lobiranju. A, za taj posao (dvorske spletke i zakulisne intrige) znaju svi u stranci, najkvalificiraniji je stvarni šef brodskih SDP-ovaca, Stribor Valenta, koji je , već dva puta, nominalnom predsjedniku, Robertu Lujiću, omogućio da postane predsjednik Gradskog odbora.

Svjestan činjenice kako je u partiji potpuno nepoznat čovjek, Biščević je pristao biti kandidat Stribora Valente te s njim i Lujićem iz aleđa, ‘uzeti Brod i Gradišku’, plus općinskog članstva koliko bude nedostajalo.

S tim visokim ciljem i niskim gardom, koliko je autoru članka poznato, predstavio se jedino u novogradiškom ‘komitetu’ tijekom izbora tamošnjeg ‘Kalifa poslije Kalifa’, odnosno Vukovićevog štićenika, Vinka Grgića.

U „nadahnutom” va bank istupu pred istomišljenicima, Biščević se okomio na sam vrh stranke – generalnog sekretara, Igora Dragovana, i njegova druga Jakvovinu – tvrdeći kako oni: „Ne rade za članstvo i ne rade timski nego razbijaju SDP… Ne javljaju se na pozive članstva, oglušuju se na probleme brodsko-posavske županije te kako u proteklo vrijeme nisu ništa napravili za Grad Novu Gradišku i Brodsko-posavsku županiju”. Često prekidan ovacijama i aplauzom svih prisutnih, uključujući dakako i svoje mentore, Valentu i Lujića, Bišćević se osjećao pobjednički.

Bi li se tako osjećao da njegovi potencijalni birači znaju kako je vozač novogradiške bolnice, dva mjeseca, službenim autom, ujutro dolazio po njega u Slavonski Brod, kako bi ga odvezao na posao u novogradišku bolnicu, a poslije podne ga, s posla vraćao kući u Slavonski Brod. Ili, kad bi znali kako je, zahvaljujući (i) činjenici da pripada SDP-u, njegova bruto plaća 44.800 kuna mjesečno. Pri čemu mu ni to nije dosta pa upisuje pet-šest dežurstava mjesečno, a koliko stvarno radi vidljivo je iz količine nalaza – kojih nema.

Sigurno ne bi pljeskali takvim spoznajama, iako je u posljednje vrijeme doktor prepolovio troškove, jer svaki dan sam vozi službeni auto od Broda do Gradiške i nazad. Novogradiškoj bolnici bilo bi jeftinije kupiti ‘kadrovski stan’ nego plaćati putne troškove ovom, primarno, SDP-ovcu, a potom i kirurgu. Jer, da je obrnuto ne bio ‘ravnatelj’ bolnice.  
Bi li se tako osjećao da njegovi potencijalni birači znaju kako, zahvaljujući činjenici da pripada SDP-u, njegova bruto plaća iznosi oko 44.800 kuna mjesečno.

Igru vodi politički dinosaurus Vuković

Ipak, glavnu riječ imao je aktualni saborski zastupnik i bivši novogradiški gradonačelnik, notorni Josip Vuković, koji je Biščeviću pružio svesrdnu potporu tvrdnjom kako Jakovina i Dragovan „nisu zaslužili mjesta u Saboru i Vladi” te kako su oni „talog stranke”.

Na kristalno jasne stavove stvarnog šefa novogradiške Partije, Vukovića, nadovezao se Krunoslav Hofer, potvrdivši kako „Dragovan zove samo onda kad idu parlamentarni izbori i kad se treba boriti za njegovu ‘guzicu'”, dodavši kako se: „nikad nije obukao kao gospodin nego je uvijek na skupove dolazio u trapericama, nekonvencionalno obučen, čime je pokazivao koliko drži do članova SDP-a kamo je pozvan”.

Složivši se s Vukovićem i Hoferom, njihovom voljom novi lider tamošnjeg SDP-a, Vinko Grgić, dao je „svekoliku pomoć Biščeviću” uz argumente kako je „Vlada kriva što Nova Gradiška propada potvrđujući tako Vukovićev stav kako je sve krenulo po zlu kad su Jakovina i Dragovan bili na sjednici novogradiškog SDP-a i osudili Vukovićevo krivotvorenje Odluke Gradskog vijeća da se Grad zaduži za 10 milijuna kuna.

Kako nitko ne bi posumnjao u plebiscitarnu potporu Nove Gradiške kandidatu Biščeviću i njegov izvjestan uspjeh na izborima, u kuloarima se dodaje kako iza njih stoji i šef zagrebačkih SDP-ovaca, Davor Bernardić s njegovom strujom u SDP-u.
Opačak je odlučio ne praviti grešku iz prošlih izbora te svoj novac ulaže u samog sebe. Misleći, valjda, kako osobno, dosad, nije bio promašena investicija.

Je li Opačak ‘promašena investicija’?

Svjesni činjenice kako se Opačak više razumije u vlastite bagere nego u SDP-ove ‘rovokopače’, njegov ‘Izborni stožer’ odredio je općine kao strateški pravac ‘okupljanja članstva’ njegove ‘niše’.

Dočepavši se ljudi, kojima je seosko blato bliže od reflektora noćnih klubova u kojima se ukazuje Jakovina, ili ‘konvencionalni’ skup ‘partijaša’ zakopčanih bijelih ovratnika, Opačak se počeo osjećati kao riba u vodi. Ništa mu lakše nije od ‘Ajfonom’ nazvati općinskog šefa stranke, Kiku, i kazati mu neka pristavi Kazan’cu dok on, s vozačem Hummera, stigne u Andrijevce Donje.

Upućeni zlobnici tvrde kako Opačak nije škrtario niti na jednom od svojih predizbornih skupova – u lokalnim birtijama.

Ovaj, po mišljenju nekih izvanstranačkih promatrača, bezizgledan kandidat, očito, odlučio je ne praviti grešku iz prošlih izbora te svoj novac ulaže u samog sebe. Misleći, valjda, kako osobno, dosad, nije bio promašena investicija.

S obzirom na dužinu osobnog, poslovnog i političkog repa, kojeg za sobom vuče inženjer, poduzetnik i ministar, Tihomir Jakovina; s obzirom na činjenicu da je doktor, ravnatelj i novokomponirani političar, Tihomir Biščević, kandidat „taloga ovdašnjeg SDP-a”; s obzirom da je stranka postala antipod Partije koju je vodio Božidar Bader, ništa čudno bilo ne bi da Tomislav Opačak, nakon poslovnog, postane i politički lider ove kasabe.

Autor: Sbplusa/Jerko Zovak

Komentari
Prethodni članakPobjedom u Ivankovu “NG-Unitas” na prvom mjestu
Sljedeći članakJavna zahvala i poziv