Budimo iskreni, to nije cesta, već makadam pun rupa. Ovom tvrdnjom ne želimo povrijediti njene žitelje, nego se pitamo kako je moguće da u najmlađem gradu u Hrvatskoj koji u svom nazivu ima riječ “Nova” postoji ulica koja je infrastrukturno nedirnuta desetljećima.
Gradski oci kao da se “Domčeve” pokušavaju odreći. Po nekoj nepromjenjivoj logici, ulicu ne obnavljaju, a njene stanovnike uporno zaboravljaju. Nažalost, u ulici žive obitelji u teškom socijalnom stanju, a veliki udio stanovništva čine Romi. Nenametljivi i skromni, nikada se nisu suprostavili nemarnošću gradske vlasti.
Zadnjih mjeseci svjedoci smo promjenjivom vremenu i čestim padalinama – za stanovnike Domčeve zla kob. Naime, zbog trošne podloge puta i zemljanih nanosa, stvaraju se rupe i kolotrazi, a lokve, duboke i po 10-20 cm, nerijetko se zadržavaju tjednima. Pitamo se koja je adekvatna obuća i odjeća djeci koja po blatnoj kaljuži idu u školu. Putem strahuju i od automobila koji ih u svakom trenutku mogu poprskati. Ne moramo ni pogađati što se dogodi kada biciklist “zaglavi” u jednoj od brojnih dubokih lokvi.
Dokada tako? Zar ni lokalni izbori, ako već tako mora biti, nisu dovoljan alibi da se “5 do 12” krene u senzibiliziranje s javnošću brojnim obnovama i rekonstrukcijama prometnica? Zar ni na dane političkog samozadovoljavanja, gorkom istinitošću rečeno, vladajući ne mogu učiniti ništa za narod? Neka ovaj članak bude otvoreno pismo i apel provoditeljima “Plana 21”, plana čije grafičko rješenje gotovo da nalikuje na jednu veliku lokvu bez dna. “Držimo da hrvatski građani imaju pravo odabrati gdje žele živjeti”, stoji pod točkom 3 (Regionalni razvoj i korištenje fondova Europske unije) Plana. Zasigurno ne žele živjeti u lokvi.
Autor: Zorislav Knežević/photo: Saša Radivojević
